Da li će BiH zauvijek ostati pred vratima EU ili će se skepticizam koji je prisutan u Evropi po pitanju prijema novih članica u međuvremenu promijeniti – pitanje je koje je ponovo otvorilo raspravu u javnosti nakon informacije da bi Danska, Francuska i Holandija mogle staviti rampu na proces proširenja za zemlje zapadnog Balkana.
Prvi indikator da bi ove tri države mogle staviti rampu na proširenje pojavio se onda kada su se suprotstavile započinjanju pregovora o članstvu sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, iako je Evropska komisija dala preporuku da se krene u taj proces.
Prema pisanju Euronewsa, sve više građana zemalja članica EU su protiv daljeg proširenja unije. Istovremeno, političari u zemljama članicama su sve skloniji tome da u odlukama koje se tiču proširenja sve više osluškuju javno mišljenje.
Da je u EU odavno prisutan proces zamorenosti pa i straha od novog proširenja, ranije je za srpskainfo upozorio i istoričar i diplomata Slobodan Šoja, ali i mnogi drugi analitičari. To s druge strane ponovo otvara pitanje – šta će se onda desiti sa BiH, ukoliko nam EU zauvijek zatvori vrata?
Ako u BiH oko ičega postoji konsenzus među zavađenim političarima i građanima, onda je to pitanje ulaska u EU. Ukoliko nam EU spusti rampu, gdje će to onda odvesti ovu zemlju i da li bi to bio uvod u njen raspad?
Glavni istraživač i koordinator programa u Centru za primjenjene evropske studije u Beogradu Igor Davidović, podsjeća da se EU već nekoliko godina preispituje koliko je proširenje njihova stvarna potreba. On dodaje da je francuski predsjednik u posljednjih godinu do dvije jasno iznosio stavove o tome da je preuranjeno govoriti o prijemu novih zemalja članica sve dok se EU nalazi u krizi. Slične stavove već duže dijeli i Holandija.
– Teško je govoriti o promjeni stava zemalja članica, prvenstveno zbog situacije u EU. Međutim, nije samo to problem, već BiH za sada ne može računati na promjenu stava bilo koje zemlje članice i zbog sebe same. To govorim prevenstveno jer je sama politička pozicija, pa i politički ugled BiH na međunarodnom planu izuzetno nizak – ističe Davidović. On dodaje da reputacija i rejting svih relevantnih kriterija i podataka ne idu u prilog BiH.
Davidović ističe da u EU dominira stav da zemlje Zapadnog Balkana žele da postanu članice, prije svega zbog političkog, a ne ekonomskog razloga. Kada je u pitanju BiH, kako kaže Davidović, politički razlozi su dominantni.
– Politika ili gospodari političke scene u BiH ne doživljavaju proširenje kao proces koji će ojačati, osnažiti ili verifikovati njihovu poziciju, nego nešto što je sasvim suprostavljeno tome – ističe Davidović. Prema njegovim riječima, nikakav motiv političkih elita za ulazak BiH u EU za sada u suštini i ne postoji. Postoji samo deklarativno, ali u pravcu realnih promjena, prevenstveno u domenu uspostave vladavine prava, takav interes očigledno nije na strani onih koji o tome donose odluku u BiH, u bilo kom taboru i bilo kojoj političkoj zajednici.
– Političari u BiH se slažu isključivo na nivou deklarativnog stava, dok na nivou realnog postupanja nikada nisu spremni na bilo kakav ustupak u domenu uspostave vladavine prava. To je nešto što njima ne odgovara i što je savršeno jasno i njima i EU. Prema tome, obostrana tišina je trenutno ono što vidimo u procesu proširenja – naglašava Davidović. Ukoliko bi došlo do toga da se BiH i zvanično dovede u situaciju da nema nikakve šanse da postane članica EU, Davidović smatra da će to na vidjelo izbaciti nešto što je već odavno jasno, a to je da ova država nema nikakav alternativni stav ili bilo kakvu alternativnu poziciju. Davidović pojašnjava da je BiH odavno trebala raditi na tome da izgradi koncept politike susjedstva sa EU, prije svega u ekonomskom, obrazovnom, socijalnom, kulturnom, ili bilo kom drugom segmentu, koji je potreba svih građana ove države.
– Takav koncept u BiH ne postoji čak ni na nivou neke analitičke procjene, a kamoli kao neka zvanična politička pozicija. Nikakvo to čudo nije jer u BiH ni o drugim jednakim ili čak važnijim stvarima ne postoji nikakav koncept niti konsenzus. Ne postoji namjera za bilo kakvu socijalnu i ekonomsku rekonstrukciiju BiH – napominje Davidović.
Koordinator Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH Rasim Ibrahimagić je malo optimističniji. On ističe da trenutni stav nekih zemalja članica EU ne treba gledati kao zatvaranje vrata za BiH.
– Još smo daleko od Evropske unije u svakom pogledu, i dok dođemo do nje, svašta se može promjeniti i u regiji, ali i samoj Evropi – ističe Ibrahimagić. On dodaje da stavovi koje možemo čuti ovih dana, a koje smo mogli čuti i ranije, o tome da trenutno nema proširenja, ne treba gledati dugoročno. Ibrahimagić ističe da BiH još nema ni kandidatski status, što znači da ima još mnogo posla da odradi na putu ka EU.
– Mjenjaju se političke prilike kako u BiH, tako i u regiji, pa i u samoj EU, tako da se do tada može još svašta desiti. Bez obzira na bilo kakve poruke koje dolaze iz pojedinih zemalja članica, ne treba zaustavljati procese koji se odvijaju u BiH, a koji bi nas trebali voditi ka tom putu – poručuje Ibrahimagić.
Cilj nam ne treba biti EU, već njeni standardi
Politički analitičar i psiholog Ibrahim Prohić smatra da nije primarni cilj ući u EU već dostići standarde koji važe u njoj.
– Ne zbog EU i pukog članstva već zbog unutrašnjih reformi koje su potrebne – smatra Prohić. On ističe da su bitniji društveni procesi koji se dešavaju unutar jedne države, nego što je to formalno članstvo u EU. Prema njegovim riječima, ulazak u EU ne rješava probleme jedne države, što pokazuju primjeri skoro svih zemalja koje su poslednjih desetak godina postale njene članice.
(Srpskainfo)