Čitajući znanstvene knjige, dječak William otkrio je izumitelja u sebi i tako svoje rodno selo spasio od gladi. Iako su susjedi ismijavali ideju da sagradi vjetrenjaču, on nije odustajao
Autor: Anamarija Dukši
Vjetar je jedan od najkorisnijih izvora obnovljive energije. Premda se jako malo ulaže u vjetrenjače koje bi pretvarale vjetar u energiju, neki su u snazi vjetra ipak vidjeli potencijal i od toga napravili karijeru.
Inovator i inženjer William Kamkwamba (32) u knjizi “The Boy Who Harnessed the Wind: Creating Currents of Electricity and Hope” opisao je kako je još kao dječak vidio potencijal u obnovljivim izvorima energije, a time je uspio ostvariti svoje snove i putem obnovljivih izvora u svoje selo donijeti struju i vodu. Iako su njegovi susjedi ismijavali njegovu ideju da sagradi vjetrenjaču, on nije odustajao od tog nauma.
Budući da je živio u afričkoj državi Malawi, koja je bila u siromaštvu bez struje i vode, William je rano morao napustiti školu. Sanjao je o tome da će proučavati znanost i ići u neke od najboljih škola u Malawiju, a uskoro su i njegovi snovi postali stvarnost. Kad je njegova zemlja bila pogođena ekonomskom krizom, William je prestao ići u školu jer ga roditelji više nisu mogli financirati.
Nije se više mogao družiti s prijateljima pa je odlučio otići u obližnju seosku knjižnicu kako bi usavršio svoje vještine čitanja. Tamo je otkrio knjige o fizici i električnoj energiji te tako proučavao sve što može o tim znanostima. Tako mu je došla ideja da napravi vjetrenjaču.
Zaintrigirali su ga mehanizmi poput dinama, magneta, elektromagnetskog polja i motora. Takvi izumi su ga iznimno inspirirali i želio ih je nastaviti proučavati jer je shvatio da pomoću njih može napraviti vjetrenjaču koja bi mogla pomoći njegovu selu i obitelji.
Maštao je da kada bi uspio napraviti vjetrenjaču i pumpu za vodu njegova bi obitelji mogla imati vrt tijekom cijele godine. Majka bi mu tada mogla uzgajati povrće poput rajčica, irskog krumpira, kupusa, senfa i soje, koje bi njegova obitelj mogla jesti, ali i prodavati na tržnici.
William se ubrzo nakon maštanja o divnom životu nakon izgradnje vjetrenjače stvarno i odvažio da od otpadnog metala, traktorskih dijelova i polovina bicikala napravi funkcionalnu vjetrenjaču koja će donijeti struju u njegovo mjesto. Kad je vjetrenjača napokon proradila, uspjela je upaliti četiri svjetla, s kućnim prekidačima i prekidačem napravljenim od čavala i žice.
Williamova vjetrenjača je okretala i pumpu za vodu koja se koristila za navodnjavanje te se mogla lako boriti protiv suše i gladi koja se pojavljivala svake godine. Nakon nekog vremena vjetrenjača je povećana na 12 metara kako bi bolje lovila vjetar iznad drveća.
Ovakav uspjeh omogućio je Williamu da više nikad ne napusti školu ili preskoči doručak. Nakon izuma uslijedila su brojna priznanja koja su mu omogućila nastavak školovanja i rad na novim projektima.
O ovom izuzetnom čovjeku snimljen je dokumentarac ‘William and the Windmill’.