Krivični zakon je najslabija tačka Republike Srpske, dok su Izborni i Zakon o javnim nabavkama najlošiji zakoni kada je u pitanju nivo BiH, tvrde pravnici. Pravnici sa kojima smo razgovarali kažu da se u praksi susreću s mnogim nepravilnostima i šupljinama u zakonima, koji okrivljenima daju mnogo prostora za manipulaciju. Kao jedan od lošijih zakona […]
Krivični zakon je najslabija tačka Republike Srpske, dok su Izborni i Zakon o javnim nabavkama najlošiji zakoni kada je u pitanju nivo BiH, tvrde pravnici.
Pravnici sa kojima smo razgovarali kažu da se u praksi susreću s mnogim nepravilnostima i šupljinama u zakonima, koji okrivljenima daju mnogo prostora za manipulaciju.
Kao jedan od lošijih zakona pravnici navode Zakon o radu RS, koji poslodavcima daje bezbroj mogućnosti da ga ispoštuju i krše u isto vrijeme.
Navode da je i Zakon o uređenju prostora i građenju RS često uzrok komplikacija na parnicama, jer ima mnogo praznina.
Iako su se rijetki sa kojima smo razgovarali teško mogli sjetiti koji zakon da izdvoje kao posebno loš, navodeći da mnogima trebaju izmjene i dopune, advokat Darko Kremenović smatra da je to ipak Krivični zakon Republike Srpske.
– U Krivičnom zakonu RS postoje greške koje ne bi napravio ni student prve godine. Imate odredbu da nije dozvoljen otkup kazne zatvora za novčanu kaznu, što je svagdje u regionu dozvoljeno. Svaki dan se može desiti da u saobraćaju napravite neki teži prekršaj koji se zove krivično djelo. Dobijete dva mjeseca zatvora umjesto 6.000 KM kazne – objašnjava Kremenović.
Otkup kazne
Dodaje da zbog lošeg zakona osoba zbog slučajne saobraćajne nezgode mora u zatvor, često ostane bez posla ili mora da ostavi djecu na nekoliko mjeseci.
– Ako ste zaposleni, dobićete otkaz, zatvor će morati da vas hrani, oblači i grije, a praktičnije je da ta dva mjeseca zamijenite za 6.000 KM, ostane na poslu, a djeca imaju roditelje… U Hrvatskoj, Srbiji i FBiH je to moguće do godinu dana, kod nas nije nijedan dan – navodi Kremenović kao jedan od velikih mana Krivičnog zakona RS.
Objašnjava da bi se stvari brže rešavale plaćanjem.
– Kada uđete u krivični postupak, svako bi lakše prihvatio kaznu od dva, tri mjeseca jer zna da to može da otkupi… Ovako svi bježe od odgovornosti i ulaze u duge sudske postupke. Tako rizikuju i oni i država – navodi on.
Legalizovana pljačka
Kremenović je među loše zakone dodao i Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila, Zakon o izvršnom postupku RS, a najlošiji zakon kada je BiH u pitanju je Zakon o javnim nabavkama BiH.
– Taj zakon je apsolutna katastrofa i mislim da bi bilo bolje da ga nema, nego da postoji ovakav. Da ga nema, ljudi bi radili ovo što sada rade, samo što je ovako legalno. Evidentno je da se radi o teškoj pljački. Kad na tenderu stvar koja vrijedi 10 KM bude dignuta na 100 KM… Bolje je da uzimaju rekete od 10 odsto – objašnjava on, te dodaje da je Izborni zakon BiH posebna priča, ali da će teško doći do njegovih izmena jer vladajućoj oligarhiji takav odgovara.
Da je Izborni zakon loš smatra i pravnica i v.d. direktora Transparensi Internešnala BiH, Ivana Korajlić.
– Prva loša stvar je Zakon o javnim nabavkama BiH. Tu su odredbe koje je neophodno unaprijediti u smislu trensparentnosti i sankcija, a drugu ključna stvar je Zakon o finansiranju političkih partija, kao i odredbe Izbornog zakona koje se odnose na izbornu kampanju – nabraja Korajlićeva.
Politički uticaj
Dodaje da se mora spriječiti zloupotreba javnih resursa u političkim partijama, kako bi se uvela transparentnost da se vidi gdje partije troše novac iz budžeta.
– Treća bitna stvar su Zakoni o sukobu interesa, koji su potpuno neusklađeni kada govorimo o nivoima u BiH, ali u RS ga je neophodno unaprijediti kako bi obuhvatio što veći broj ljudi i uveo kontrole i sankcije – navodi Korajlićeva.
Dodaje da je potrebno raditi na mnogim zakonima vezanim za zapošljavanje u javnom sektoru.
– Tu i dalje imamo velike šupljine kao što je nepostojanje obaveze za sprovođenje konkursa. Problematičan je i sam proces imenovanja u institucijama koje bi trebale biti nezavisne, a ipak su vezane za određenu partiju – zaključuje Korajlićeva.
Dogovor na papiru
Zakon o porijeklu imovine, kao i novi izborni zakon spominju se gotovo svake godine, ali još uvijek nije urađeno ništa po tom pitanju.
Iako su se sve političke partije usaglasile da izborni zakon treba mijenjati, još uvijek ne mogu da se usaglase kakve promjene tačno ko hoće.
SrpskaInfo