Antonimi su riječi suprotnog značenja prema nekoj drugoj riječi.
Autor: Impuls
Dvije riječi suprotnog značenja čine antonimski par. Antonimi mogu biti imenice, glagoli, pridjevi, prilozi i prijedlozi. Pojam „antonim” je grčkog porijekla i potiče od riječi antónymon, odnosno od riječi antí (protiv; suprotan) i ónyma (ime).
1) primarni ili pravi – između njih ne postoji etimološka veza jer su im se izrazi razvili iz različitih korijena:
– bijelo – crno,
– desno – lijevo,
– gore – dole,
– lijep – ružan,
– tišina – buka,
– veliki – mali;
2) tvorbeni – imaju isti korijen, a nastaju dodavanjem raznih prefiksa:
– antipatičan – simpatičan,
– heterogen – homogen,
– nadvožnjak – podvožnjak,
– otvoriti – zatvoriti;
3) binarni – oni kod kojih svaki potpuno negira značenje svog para, tj. potpuno isključuje njegov sadržaj:
– istina – laž,
– ljubav – mržnja,
– oštar – tup,
– pun – prazan,
– sreća – tuga,
– veseo – tužan;
Postoje riječi koje nemaju binarne antonime, kao što su one koje imenuju biljke i životinje (osim mogućih polnih suprotnosti, na primjer: lav – lavica, slon – slonica).
4) višestruki – oni koji su svojim značenjima suprotni različitim riječima:
– bistar – mutan, glup,
– star – nov, mlad, moderan.
Antonimi se mogu graditi i pomoću prefiksa koji označava negaciju:
– ciklon – anticiklon,
– globalizam – antiglobalizam,
– jednakost – nejednakost,
– legalan – nelegalan,
– napad – protivnapad,
– otrov – protivotrov,
– socijalan – asocijalan,
– teizam – ateizam.