I onda kada bi se pojavio jedan takav, nije bilo drugog koji bi iskreno prihvatio pruženu ruku, tako da bi i krajnji rezultat izostao. Sve do pojave dvojice političara novije generacije, koji su za vrlo kratko vrijeme pokazali da je na Balkanu, ipak, moguća i neka druga vrsta politike osim ratnohuškačke.
Zoran Zaev i Aleksis Cipras pojavili su se u posljednjem trenutku, kada je već vrlo mali broj ljudi vjerovao da je moguća onakva vrsta politike kakva bi, zapravo, i trebala biti u 21. stoljeću.
Zbog njihove politike i međusobne saradnje, premijera Grčke Aleksisa Ciprasa i premijera Sjeverne Makedonije Zorana Zaeva nominirali su lideri triju grupa u Evropskom parlamentu – socijaldemokrata, Zelenih i Ujedinjene evropske ljevice, za Nobelovu nagradu za mir za 2019. godinu.
Zahvaljujući njihovom radu i odlučnosti, nakon dugogodišnjih pokušaja rješavanja spora oko imena države između Makedonije i Grčke, 17. juna prošle 2018. godine ove dvije zemlje potpisale su sporazum na obalama Prespanskog jezera, prema kojem je Bivša jugoslovenska republika Makedonija postala Republika Sjeverna Makedonija.
U obrazloženju kandidature za Nobela, lideri ovih parlamentarnih grupa naglasili su da su „Cipras i Zaev imali političku hrabrost insistirati na sporazumu uprkos protivljenju nacionalista u obje zemlje“.
Spor između Makedonije i Grčke trajao je od 1991. kada se Makedonija otcijepila od bivše Jugoslavije, jer je Grčka smatrala da Makedonija nema pravo na to ime zbog istoimene oblasti u Grčkoj. Taj spor bio je prepreka Makedoniji da se pridruži EUi NATO-u.
Dolazak Zorana Zaeva na vlast u Makedoniji značio je dosta, ne samo za Makedoniju i Grčku, već i za samu BiH. Iako smo s Makedonijom, pogotovo u vrijeme bivše Jugoslavije, dijelili zajedničku političku, kulturnu, ekonomsku, sportsku i svaku drugu sudbinu, raspadom Jugoslavije i sticanjem nezavisnosti dvije države, saradnja se svela na potpuno beznačajan nivo.
Zaev je prošlogodišnjom posjetom BiH najavio poboljšanje i unaprijeđenje odnosa dvije zemlje, a najavljeno je i skoro otvaranje redovne avionske linije između Sarajeva i Skoplja.
Tokom dugogodišnje vladavine Nikole Gruevskog, Makedonija se suočavala sa stalnim rastom nacionalizma, a bilo je i trenutaka kada je zemlja bila na ivici građanskog rata zbog međuetničkih napetosti u zemlji. Makedonijase je bila izložena miješanju stranog faktora, odnosno ruskog, vezano za ulazak Makedonije u EU i NATO, a sve je kulminiralo neredima u aprilu 2017. godine u zgradi Sobranja kada je povrijeđen i sam Zoran Zaev.
Makedonsku vladu prdvođenu premijerom Zoranom Zaevom danas čine i ministri iz albanskih nacionalnih stranaka, a Zaev je odmah nakon preuzimanja dužnosti premijera uspostavio i odnose s grčkim premijerom Aleksisom Ciprasom, također socijalistom, u cilju uspostavljanja prijateljskih odnosa s najbližim susjedom. Nakon dolaska Zaeva na vlast u proljeće 2017. godine, brojni evropski mediji tada su pisali da su „Zaev i Cipras na vlast došli u svojim zemljama prije dvadeset godina, danas između Grka i Makedonaca ne bi bilo otvorenih pitanja, a pitanje imena Makedonije davno bi bilo riješeno“.
Zaev je u evropskim medijima odmah po dolasku na vlast, čak i prije dogovora sa Ciprasom poređen upravo sa grčkim kolegom, koji je u to vrijeme bio prava zvijezda na evropskoj lijevoj političkoj sceni zbog svoje borbe s evropskim bankarima.
Baš kao i u slučaju Gruevskog i Zaeva, i Cipras je dolaskom na vlast potpuno promijenio grčki odnos prema nacionalizmu. Za razliku od nekadašnjeg grčkog premijera Konstantinosa Micokatisa, koji je tokom rata boravio na Palama i družio se s Radovanom Karadžićem i Slobodanom Miloševićem, Cipras je prije nekoliko godina javno osudio fašističko divljanje grčkih navijača, koji su tokom fudbalske utakmice između Grčke i BiH na tribinama istakli transparent „Nož, žica, Srebrenica“.
Dolaskom njih dvojice na vlast u svojim zemljama, došlo je i do drugačijeg pogleda zapadnih medija i političara na Balkan. Godinama su iz Zapadne Evrope držali lekcije iz demokratije ljudima na Balkanu, ali očito dolazi do promjene politike. Zapadna Evropa se u ovom trenutku suočava s ozbiljnim rastom desnice i nacionalizma, islamofobija je također u ozbiljnom porastu, dok odnos prema izbjeglicama nikada nije bio gori.
Ciprasova Grčka je tokom migranstke krize položila ispit ljudskosti, jer je, uprkos ekonomskoj krizi u kojoj se našla, uz Španiju bila zemlja s najvećim brojem primljenih izbjeglica i otvorenih izbjegličkih centara na svojoj teritoriji.
Evropska ljevica danas se nalazi u jednoj od najtežih kriza u posljednjih sto godina, ali primjeri Zaeva i Cirasa pokazuju da je, ipak, moguće voditi jednu zdravu politiku, bez mržnje.
Kandidatura za Nobela najbolji je dokaz.
Piše: Haris Ljevo
(Vijesti.ba)