Naime, Rade mu je pri obaranju slomio nogu i poslao ga u bolnicu. Prema vijestima iz Splita, Rade nije ozbiljnije ozlijeđen, a gradske vlasti su najavile da će što prije vratiti spomenik u prvobitno stanje.
Ponekad se razlozi pomne isplaniranosti pojedinih političkih i vojnih operacija mogu shvatiti tek naknadno. Tako se i tek sada vidi zašto je ustaški obračun s bistom Ive Lole Ribara na zagrebačkoj Trešnjevci bio toliko dugotrajan, oprezan i proračunat. Podsjetimo se taktike. Prvo su u noćnim satima Ivu Loli sprejom išarali oči da više ne vidi. I to su morali učiniti dva puta. Nakon što su bili sigurni da je Lola u potpunosti oslijepljen, odnijeli su mu samo glavu, ne usuđujući se dirati u postolje.
I bili su u pravu. Nisu narodni heroji bezveze narodni heroji. Međutim, njihovim se primjerom nije vodio splitski im kolega. Nadahnut valjda daljnjom ekspanzijom revizionističkih sila u društvu, pomislio je da su partizani mačji kašalj. I krenuo u obračun s bistom Rade Končara na splitskim Bačvicama. Bez ikakve pripreme i taktike, odlučio se za najprostiji hrvački zahvat: samo oboriti Radu na zemlju. U tome je uspio, ali se i strašno prevario.
Naime, Rade mu je pri obaranju slomio nogu i poslao ga u bolnicu. Prema vijestima iz Splita, Rade nije ozbiljnije ozlijeđen, a gradske vlasti su najavile da će što prije vratiti spomenik u prvobitno stanje. Kažu da su za to angažirali jednu tvrtku. A ustaše sad, izgleda, moraju ponovo naučiti ono što su znali u devedesetima: za obračun s mrtvim narodnim herojima potrebno je angažirati tone dinamita i čitave vojne postrojbe. Jer milosti ne traže niti vam je daju.