Nasilna smrt dvojice mladića ujedinila je ljude u Bosni i Hercegovini nadilazeći pritom krute etničke linije. Da li je moguće da se nešto konačno pokreće u podijenjenoj balkanskoj državi?
Svjetski filozof slovenskog podrijetla Slavoj Žižek u autorskom tekstu za RT analizirao je situaciju u Bosni i Hercegovini kroz protestna događanja u vezi slučajeva smrti Davida Dragičevića i Dženana Memića. Zbog nekih teza iznijetih u tekstu, na društvenim mrežama se razvila polemika, koja je lokalni bh. izraz dobila nakon što je portal Klix.ba objavio dio Žižekovog teksta. Preveli smo cijeli tekst, a na svakom čitatelju je da ocijeni valjanost glavnih teza i težinu pojedinih empirijskih uvida.
Nasilna smrt dvojice mladića ujedinila je ljude u Bosni i Hercegovini nadilazeći pritom krute etničke linije. Da li je moguće da se nešto konačno pokreće u podijenjenoj balkanskoj državi?
Kada razmišljamo o čudima i Bosni, prva asocijacija koja tu iskače je pojava djevice Marije prije nekoliko decenija u Međugorju – događaj koji je doveo milijune hodočasnika na to područje.
Međutim, prije tjedan dana, u Banjoj Luci, glavnom gradu srpskog dijela Bosne („Republike Srpske“), a potom i u drugim bosanskim gradovima, dogodilo se mnogo veće i važnije čudo.
Čudo nisu izbori koji su se održali ove nedjelje. Kao i obično, bosanski izbori (sa svim popratnim nepravilnostima) bili su obilježeni apatijom i ravnodušnošću, i upravo su potvrdili trodijelnu podjelu države po etničkim linijama.
Danas, srpski dio sve više djeluje kao suverena država, dok u muslimanskom Sarajevu napreduje islamizam, što pokazuje, između ostalog i to da je tamo sve teže dobiti pivo u restoranu ili baru.
U međuvremenu, u cijeloj BiH cvjetaju specifični oblici JPP-a (javno-privatnih partnerstava): lokalne političke elite isprepletene su polu-legalnim privatnim poslovima, njihova vladavina legitimirana je kao ona zaštitnika etničkih entiteta (Bosanaca, Srba, itd.) protiv „neprijatelja“. U takvoj situaciji gdje je siromaštvo posvuda i mladi migriraju u zapadnu Europu u potrazi za poslom, nacionalizam buja i obrana nacionalnog identiteta lako dominira nad ekonomskim pitanjima.
Lekcije iz prošlosti
Problem s kojim se suočava Bosna najbolje ilustrira ono što se prije nekoliko godina dogodilo u Hrvatskoj. Tamo su bila najavljena dva prosvjeda. Sindikati su pozvali na prosvjed protiv eksplozije nezaposlenosti i siromaštva (što su osjećali obični ljudi). U isto vrijeme, desničarski nacionalisti najavili su okupljanje kako bi prosvjedovali zbog ponovnog uvođenja službenog statusa ćirilice u Vokovaru (zbog srpske manjine onamo).
Na prvom prosvjedu se naravno skupilo nekoliko stotina ljudi, dok je drugo okupljanje privuklo preko 100 000. Iako je za običnog čovjeka siromaštvo bilo mnogo veći problem od prijetnje ćirilice, sindikati nisu uspjeli mobilizirati masu.
Vispreni komentatori žele evocirati takve priče kako bi cinično ismijali ljevičarske tvrdnje kako bi naš cilj trebao biti poraziti lokalni nacionalizam i dovesti do transnacionalne koalicije onih kojima manipuliraju i koje iskorištavaju vladajuće etničke elite. Strpljivo objašnjavaju kako je, posebno na području kao što je Balkan, „nerazumna“ etnička mržnja isuviše duboka da bi bila pobijeđena „racionalnim“ ekonomskim interesima – što znači transnacionalnu koaliciju eksploatiranih, čuda koje se nikada neće dogoditi.
Pa ipak, odjednom se čudo dogodilo. Čineći Međugorje blijedom usporedbom.
Ljudska cijena
David Dragičević, mladi srpsko-bosanski haker, nestao je u noći između 17. i 18. marta ove godine, a njegovo tijelo pronađeno je u blizini Banje Luke 24. marta; bilo je jasno iz njegovog unakaženog tijela da je ubojstvu prethodilo brutalno mučenje.
Od 26. marta, održavani su protesti na glavnom trgu u Banjoj Luci, u organizaciji njegovog oca Davora pod nazivom „Pravda za Davida“. Policija je Davidovu smrt proglasila samoubojstvom, a tek nakon jakog pritiska javnosti počelo ju se istraživati kao slučaj ubojstva, ali još uvijek bez rezultata.
Na kraju je postalo jasno da je David otkrio tragove korupcije i druge kriminalne radnje vladajuće klike. Zato je morao nestati.
Prije tjedan dana, neprekidni protesti eruptirali su u veliko masovno okupljanje, s desecima hiljada sudionika i desecima autobusa koji su doveli ljude iz cijele Republike Srpske u Banju Luku. Vladajuća klika je panično reagirala: hiljade policajaca kontrolirali su ulice i blokirale ulazak u grad.
Sada dolazi pravo čudo. Neočekivano, u prekrasnom prikazu trans-etničke solidarnosti, slični skupovi održani su u drugim bosanskim gradovima gdje su muslimani većina. U Sarajevu, glavnom gradu Bosne, stotine ljudi tražili su pravdu za sličan slučaj koji se dogodio u njihovoj sredini: smrt Dženana Memića, koji je nestao u noći između 8. i 9. februara 2016., a koja nikada nije ozbiljno istražena, iako je i na njegovom unakaženom tijelu bilo tragova mučenja.
Zajedno sami
Prosvjednici u Banjoj Luci, Sarajevu i drugim bosanskim gradovima razmijenili su poruke i pokazali solidarnost prevazilazeći etničke podjele, budući svi dijele istu sudbinu kontroliranu od strane korumpiranih JPP elita.
Konačno su postali svjesni da prava prijetnja ne dolazi iz drugih etničkih skupina, već od korupcije u vlastitoj, i da se mogu riješiti tog zločudnog tumora samo djelujući zajedno. Onda se dogodilo nemoguće i „nezamislivo“ (za cinične realiste).
Naravno, ne treba očekivati previše od takvih eksplozija. Sličan trans-etnički pokret protiv ekonomskog siromaštva već se dogodio prije nekoliko godina, u ehou arapskog proljeća, i postupno je iščezao.
Međutim, vatra i dalje tinja ispod površine, a ta je vatra jedini znak nade u Bosni. U tom slučaju ponovno se potvrđuje istinitost stare izjave Abrahama Lincolna: Možete varati neke ljude sve vrijeme i sve ljude neko vrijeme, ali ne možete varati sve ljude sve vrijeme.