Problem sa kojim se mnogi danas susreću je čuvanje sve veće količine digitalnih podataka koja se svakodnevno samo uvećava. Naučnici sa MIT-a su smislili rješenje, a to je čuvanje podataka u DNK.
Prije ne toliko mnogo godina na raspolaganju nismo imali mnogo više memorije od one koja je dostupna na desktop računaru. Kada bismo je popunili, informacije smo čuvali na flopi diskovima i sličnim oblicima prenosne memorije.
Ali, i to je bilo daleko od dovoljnog. Brisanje podataka već neko vrijeme nije u modi, a to možemo da zahvalimo kombinaciji pada cijene i povećanje kapaciteta memorije u usponu – klaudu, u kojem takođe čuvamo sve više dijelova naših digitalnih života.
Međutim i klaud je ograničen, a ako nastavimo ovim tempom neće proći mnogo prije nego što ćemo se suočiti s ogromnim jazom između korisnih podataka koje stvaramo i mogućnosti za njihovo čuvanje.
Kad bi se to moglo dogoditi? Do 2025. godine čovječanstvo će proizvesti više od 160 zetabajta podataka, od čega ćemo moći da čuvamo oko 12,5 odsto, piše Digital Trends.
A kako onda riješiti taj problem, ako nam gradnja novih kapaciteta neće moći pomoći? “Hyunjun Park i Nathaniel Roquet” pokrenuli su startup Katalog koji nudi nesvakidašnji odgovor: Čuvaćemo ih u DNK.
Kao ormar za odjeću
Park i Roket su naučnici s američkog Univerziteta MIT koji su razvili tehnologiju za koju vjeruju da bi mogla da preobrazi način na koji čuvamo podatke jer ćemo sve podatke kojima trenutno raspolažemo moći lijepo da “pospremimo u prostor veličine ormara za odjeću”.
Oni naime, namjeravaju da enkodiraju podatke u ljudsku DNK. Zvuči kao naučna fantastika, ali Park i Roket misle ozbiljno. Podržava ih niz vodećih profesora sa Univerziteta Harvard i Stanford, a privukli su ulaganje vrijedno devet miliona američkih dolara, prenosi Index.hr.
Ipak, ne namjaravaju da nas pretvore u mutante već da upotrebe DNK izrađen od sintetičkih polimera koji nije kompjuterski kod bilo čega živog. Ipak, konačni proizvod neće se razlikovati od nečeg što je moguće naći u živoj sredini.
(b92)