Stranke u BiH godišnje dobiju oko 10 miliona evra sredstava iz budžeta, ali nisu dužne da objave na šta taj novac troše.
Približno 10 miliona evra izdvaja se godišnje iz budžeta svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini za finansiranje političkih stranaka, ali kako ovaj novac građana troše partije nije poznato, niti je Zakonom o finansiranju političkih stranaka propisano da taj podatak mora biti objavljen.
Na političke stranke se ne odnosi ni Zakon o slobodnom pristupu informacijama, tako da njihovi rashodi ne moraju biti poznati građanima iako 80 posto sredstava kojima se finansiraju političke stranke dolazi iz njihovog džepa.
Na ovo su još jednom upozorili revizori. Političkim subjektima u BiH u prošloj godini isplaćeno je devet miliona eura iz budžeta sa različitih nivoa vlasti.
Od 96 političkih subjekata koji su u 2017. godini dobili budžetska sredstva po iznosu prednjači Stranka demokratske akcije (SDA) sa 1,5 miliona eura, a slijede Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) sa 800.000 evra, te Savez za bolju budućnost (SBB) i Socijaldemokratska partija BiH (SDPBiH) sa oko 750.000 evra. Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZBIH) i Demokratska fronta (DF) su iz budžeta dobili oko 550.000.
Ostatak izvora finansiranja čine članirane, dobrovoljni prilozi pojedinaca i kompanija, izdavačka djelatnost, prodaja propagandnog materijala, organiziranje stranačkih manifestacija te prihodi od imovine u vlasništvu političke stranke.
“Centralna izborna komisija BiH nema jasno propisane nadležnosti vezano za reviziju troškova političkih stranaka, oni se pri kontroli najviše fokusiraju na prihode, odnosno da li su prijavljeni ti prihodi, da li dolaze iz izvora koji su dozvoljeni zakonom, da li su prekoračeni limiti i slično, ali kada govorimo o utrošku sredstava taj dio izostaje”, objašnjava Ivana Korajlić iz organizacije Transparency International BiH.
Donacije u kešu
Posljednji objavljeni revizorski izvještaj CIK-a o tome odnosi se tek na 2015. godinu, jer, dodaje Korajlić, nedostaje revizora u toj službi CIK-a. U tom dokumentu navode se utvrđene nepravilnosti u radu stranaka kojima su prekršile zakon.
Najčešće se upozorava na to da stranke nisu prikazale “nenovčane donacije” po osnovu besplatnog korištenja poslovnih prostora – općinski odbori vladajućih stranka obično bez davanja naknada koriste općinske prostore. Zatim se opisuju slučajevi kada su vladajuće stranke primale “priloge” od određenih kompanija koje su zatim sklapale ugovore o javnoj nabavci i ostvarivale značajna sredstva.
U ranijim izvještajima navodi se i prekoračenje limita za troškove kampanje.Tako je SNSD Mirolada Dodika za lokalne izbore 2012. prešao limit za 250.000 eura, a kažnjen je sa 6.500 evra, i to tek nakon nekoliko godina.
Zakonom o finansiranju stranaka određeno je da maksimalni iznos koji fizičko lice može donirati stranci iznosi 5.000 evra, dok pravno lice može maksimalno donirati 25.000 eura. Ako stranke prekrše ove odredbe, sankcije iznose do 7.500 eura.
Međutim, i ovdje može doći do zloupotreba jer stranke nisu obavezne da posluju isključivo putem bankovnih računa.
“Političke stranke mogu poslovati i u kešu, samo imaju obavezu, kada dobiju donaciju, da je zavedu, izdaju potvrdu i u roku od osam dana uplate na račun. Zamislite situaciju u kojoj je stranka dobila donaciju od 60.000 KM u kešu. Šta njih sprečava da prijave 10.000 KM, onih 50.000 negdje ostane. Ni CIK ne može da utvrdi ovakve stvari, ukoliko se ne obavežu da svaka donacija pod imenom i prezimenom bude direktno uplaćena na račun političke stranke sa računa onoga ko daje donaciju, bilo da se radi o pravnom ili fizičkom licu. Jedino tako možete imati neku vrstu kontrole”, kaže Korajlić.
Uplate javnih preduzeća
U finansiranju političkih stranaka učestvuju i javna preduzeća, što je apsolutno neprihvatljivo, smatra Vehid Šehić, član Koalicije za slobodne i poštene izbore “Pod lupom”. Kaže da se političke stranke obraćaju javnim preduzećima i ustanovama da im doniraju sredstva za predizbornu kampanju.
“Postavlja se pitanje nelegalnih finansijskih tokova političkih subjekata jer iskustva govore da pojedine stranke raspolažu daleko većim sredstvima nego što prikazuju kroz svoje finansijske izvještaje. U Hrvatskoj je bila afera FIMI Media, a mi imamo toga puno zato što nemamo ni kontrole javnih preduzeća”, kaže Šehić.
Kako objašnjava Korajlić, stranke imaju obavezu da objavljuju finansijske izvještaje na web stranici, međutim ni tu zakonom nisu propisani rokovi ni sankcije ukoliko ne objave. “Stranke su sada nešto počeli objavljivati, ali to se uglavnom nalazi na sekcijama sajtova koje niko ni ne gleda.”
Finansijski izvještaji tako se mogu naći na stranicama SDA, SDP-a, DF-a, SDS-a, dok ga nemaju SNSD, HDZ BiH, HDZ 1990…
Prema postojećem zakonu o finansiranju političkih stranaka, one nisu dužne ni objavljivati imovinu koju posjeduju, samo prihode koje imaju od te imovine.
Sve to strankama ‘prolazi’ jer su skrojile zakon koji im to dozvoljava, upozorava Šehić.
“U izvještaju političkih stranka nećete naći ni određene stavke gdje će se iskazati koliko su oni potrošili novaca na plaćanje posmatrača. To ne stoji nigdje i onda oni kažu to rade volonteri, mi znamo da oni plaćaju posmatrače i to pokazuje da štete državu koja im daje novac. To pokazuje politički nemoral.”
Predstavnici stranaka ne mijenjaju zakon, jer im to odgovara. Određene izmjene su usvojene prije par godina, ali su one bile tehničke prirode.
“Samo pogledajte zakon o sukobu interesa koji je donesen 2002, i koji je nekada bio dobar, na šta danas liči – maltene nema sukoba interesa, nema nikakvih sankcija”, kaže Šehić.
Prema njegovom mišljenju, kontrolu sredstva političkih stranaka ne može raditi samo CIK i služba za reviziju, jer je ona limitirana brojem revizora. U cijeli proces bi se, dodaje, morale uključiti druge institucije koje kontrolišu finansijsko poslovanje, kao što su državne i entitetske revizije te poreske uprave, jer bi se upravo kroz kontrolu poslovanja privrednih subjekata i javnih preduzeća i praćenja tokova novca utvrdilo da mnoga sredstva završavaju na računima političkih stranaka.
Izvor: Al jazeera