Čovjek mlad po godinama može biti star po satima ako nije gubio vrijeme, ali to se rijetko događa.
Općenito, mladost je poput prvih promišljanja koja nisu tako mudra kao ona nakon njih. Jer, postoji mladost misli kao i mladost dobi. Pa ipak, domišljatost mladih ljudi življa je nego u starih; a zamisli se roje u njihovom umu bolje, tako reći božanskije.
Prirode u kojih je mnogo žara i jakih i žestokih žudnji i nemira nisu zrele za djelovanje sve dok ne prijeđu zenit svojih godina, kao što je bio slučaj s Julijem Cezarom i Septimijem Severom. O ovome drugome govorilo se: Juventutem egit erroribus, imo furoribus plenam, tj. Mladost mu je bila puna lutanja, štoviše, ludovanja. Pa ipak, on je od svih bio gotovo najsposobniji imperator. Ali, mirne naravi mogu biti valjane u mladosti kao što se vidi iz primjera Augusta Cezara, firentinskog vojvode Cosima, Gastona de Foixa i drugih. S druge strane, žar i živost naravi u starijih odlični su u vođenju poslova. Mladi su ljudi sposobniji u dovinuću nego u prosudbi, sposobniji u izvršavanju nego u savjetovanju i sposobniji za nove pothvate nego u ustaljenim poslovima. Jer iskustvo zrele dobi, u stvarima koje spadaju u njezine granice, usmjerava, ali u novim stvarima zavarava. Greške mladih ljudi upropaštavaju posao, ali greške starih ljudi svode se samo na to da je moglo biti učinjeno više ili brže. U vođenju i upravljanju poslovima, mladi ljudi prihvaćaju više nego što mogu primiti, uzburkaju više nego što mogu umiriti, brzaju prema kraju, a da ne razmotre ni sredstva ni mjeru, drže se nekoliko načela na koja su slučajno naišli, neoprezno srljaju pri uvođenju promjena, iz čega proizlaze iznenadne neprilike, laćaju se odmah krajnjih rješenja, a neće priznati, niti se okaniti onoga što udvostručuje greške, kao neki neuvježban konj koji neće niti stati, niti krenuti. Stari ljudi previše prigovaraju, predugo razmišljaju, premalo riskiraju, prebrzo se kaju, a rijetko izguraju stvari do kraja i zadovoljavaju se osrednjim uspjehom.
Dakako, dobro je uposliti i jedne i druge; dobro je za sadašnjost jer vrline jednih mogu popraviti nedostatke drugih; dobro je za budućnost jer mladi ljudi mogu biti učenici, a stari izvršitelji; i na kraju, dobro je za vanjska događanja jer autoritet uživaju starci, a naklonost i omiljenost mladi. Ali što se moralne strane tiče, možda će mladost uživati prednost kao što je starost uživa u politici. Izvjesni rabin iz riječi: Mladi će ljudi imati vizije, a stari će snivati snove, zaključuje da su mladi ljudi bliži Bogu negoli stari jer vizija je jasnije otkrivenje negoli san. I zaista, što čovjek više pije od svijeta, to ga više on opija: i starost dobiva više u snazi razumijevanja negoli u vrlinama volje i osjećanja. Ima onih što prerano steknu zrelost, a koja brzo iščezne. To su najprije oni krhkoga duha, čija oštrica brzo otupi: takav je bio retor Hermogen čije su knjige izvanredno oštroumne, a koji je kasnije otupio. Drugu vrstu čine oni koji imaju izvjesnu urođenu sklonost koja više dolikuje mladosti negoli starosti, kao što je tečan i bogat govor koji dobro ide uz mladost, ali ne i uz starost, kao što Tully kaže o Hortenziju: Idem manebat, neque idem decebat, tj. On je ostao isti, mada to isto više nije bilo dolično. Treći su oni koji se u početku založe previše i srčaniji su nego što to godine mogu podnijeti.
Takav je bio Scipion Afrički o kome Livije doista kaže: Ultima primis cedebant, tj. Kraj mu nije bio ravan početku.