Osvrtom na tekstove omladinske štampe s kraja 80-tih i početka 90-tih, a posebno omladinskog lista “Prelom” iz Banjaluke, pokazaćemo vam kako je kod nas vrijeme praktično stalo. Ovo društvo još uvijek nije počelo proces demokratizacije, a političke elite nam ne dozvoljavaju da napredujemo u bilo kom smislu, držeći nas u neznanju i siromaštvu, a bogateći se tokom procesa privatizacije, rasprodajom našeg prirodnog bogatstva, pogodovanjem građevinskoj mafiji i na niz drugih načina.
Autor: impulsportal.net
Korupcija (lat. corruptus – potkupljivost, potplaćenost) u najširem smislu predstavlja zloupotrebu položaja od strane državnog službenika ili osobe koja vrši neku određenu funkciju, a koja za cilj ima ličnu i/ili materijalnu korist. Manifestuje se na različite načine u raznim državama, kulturama i periodima, a ovisno o tome varira i sama definicija korupcije, odnosno aktivnosti koje se smatraju dijelom te pojave. Najčešće se javlja u obliku potkupljivanja državnih službenika, iznuđivanja novca građana, nepotizma i pronevjere javnih sredstava.
U raznim kulturama postoji različit odnos prema korupciji. U nekim državama je toliko rasprostranjena da se smatra sasvim normalnim, uobičajenim, a ponekad i prihvatljivim načinom života i poslovanja. U nekim državama je toliko rasprostranjena da se može shvatiti kao poseban vid društvenog poretka koji se zove kleptokratija. To su države u kojima je korupcija na najvišim nivoima vlasti dosegla takve razmjere da se smatra institucijom poretka. Za kleptokratiju je karakteristično da vlastodršci tih zemalja sa javnom, odnosno državnom imovinom raspolažu kao sa svojim privatnim vlasništvom.
Serijom istraživačkih tekstova o korupciji u različitim oblastima društvenog i političkog života u Bosni i Hercegovini, sa posebnim osvrtom na važnost medija u formiranju svijesti građana/ki o negativnom uticaju ove pojave na razvoj i demokratizaciju društva, ponudićemo i neka od mogućih rješenja iz postkomunističkih zemalja u kojima je korupcija također veliki problem.
Osvrtom na tekstove omladinske štampe s kraja 80-tih i početka 90-tih, a posebno omladinskog lista “Prelom” iz Banjaluke, pokazaćemo vam kako je kod nas vrijeme praktično stalo. Ovo društvo još uvijek nije počelo proces demokratizacije, a političke elite nam ne dozvoljavaju da napredujemo u bilo kom smislu, držeći nas u neznanju i siromaštvu, a bogateći se tokom procesa privatizacije, rasprodajom našeg prirodnog bogatstva, pogodovanjem građevinskoj mafiji i na niz drugih načina.
Imaćete priliku vidjeti kako se i danas primjenjuju identične matrice, a i neki akteri tadašnjih afera i danas obnašaju visoke političke i javne funkcije.
Pokazaćemo vam kako djeluje “koruptivna hobotnica” i kakve su posljedice toga djelovanja na pojedinca i društvo.
Korupciju nije moguće iskorijeniti, ali je moguće svesti je na minimalnu podnošljivu mjeru. Jedini način za to je stvarna demokratizacija društva koja se postiže podizanjem svijesti građana/ki o štetnosti ove pojave, njenom uticaju na razvoj i napredak društva. Kada počnemo javno reagovati na korupciju, mito, nepotizam i druge štetne društvene pojave tražeči političku i krivičnu odgovornost za pojedince umješane u ove pojave, bez obzira na njihovu političku pripadnost, možemo reći da smo počeli sa demokratizacijom i otvorili puta ka društvenom napretku.
Urednica: Mirjana Tešanović
POGLEDI I NESLAGANJA
Partija sita, država na broju
Piše: Samir Osmančević
Trebale su proći čitave decenije da jadni i napaćeni tj. naivni i neupućeni jugoslovenski narod dozna kud odoše milijarde dolara koje mu je u zajam dala uzvišena američka (fo)n(d)acija. Napokon ćete i vi, koji u rukama držite najnoviji broj “Preloma”, svojim unucima moći objasniti za koga a i zbog čega se (ti isti, upitani) guše u rudnicima, livnicama, kancelarijama… Ne zaboravite spomenuti pljačku, ne zaboravite spomenuti mikuliće, ištuke i kurtoviće, ne zaboravite “Agrokomerce”, “Fenija” i obrovce. Ne zaboravite ništa od onoga čime su vam u školama ispirali mozgove nesuvislo tvrdeći da je socijalističko samoupravljanje najbolje što je dvadeseti vijek mogao roditi. Ne zaboravite ništa od toga jer i ovo će vrijeme roditi pobjednika (nadajmo se bar za nijansu poštenijeg, bližeg narodu, politički zrelijeg) koji će pisati istoriju – htjeli mi to priznati ili ne – kraha jedne ideologije čiji se čelnici nikada nisu upitali: (kao što se vi pitate) šta ću sutra jesti? Ne zaboravite da im sada ništa ne možete učiniti jer bez obzira na “drugarske kritike”, “komunističke samokritike” i ostalih odgovornih vrsta ispovijedi u njihovim će rukama i dalje biti skoncentrirana politička vlast. Šljemovi (plavi, ali ne oni koji se pod zastavom UN bore ko zna za koga) će i dalje postupati po naređenju. Ne dajte se zavarati! “Troture” će i dalje biti! A samo je istorija toliko moćna da se, u naše ime, osveti. Ovo što se danas raspravlja o demokratiji i stvarnoj slobodi govora i štampe samo je dio igre politički zrelije nego što je do sada vođena u našim političkim arenama. Narod može da misli šta hoće. Mi imamo svoje kolo. Kompartijo mirisavo cvijeće. Ili: Ovo nam je vaša borba dala. Hvala na svemu. Nemojte se više boriti za nas. Dosta nam je i ovo za šta se izboriste. Još samo da i mi ukrademo dio (čijeg) mora. Onda će svi biti zadovoljni. I partija sita, i države na broju.
Nismo zaboravili Sutjesku i Neretvu a i kako bismo kad raspored i odnos snaga, kretanje jedinica i mjesta na kojima se odmaralo – znamo bolje od onih koji su se na tim rijekama borili), iako nisu one samo naša istorija kako se govorilo četiri decenije. Zaboravili su je oni koji su u revoluciji vidjeli sopstvenu korist. Prave je pojela majka – revolucija. Ostali su oni kojima “zbačeni i prognani” mogu samo da zavide na njihovoj umješnosti otimanja pod parolom davanja. Kako narod ostaviti po strani, ubijediti ga da je u skladu sa normama socijalističkog samoupravnog morala da radi za njihove vikendice, vile, dvorce. Socijalističke. Utoliko raskošnije jer se zna s čijih su leđa izgrađene. Njima je uostalom i dosta: četiri decenije. Mladima treba pružiti šansu. Evo, dokažite se! Izvucite zemlju!
Mladi su naša najjača snaga! Ali ono što su samo naši BH moćnici uprskali, ne može povući ni 250 hiljada neiskorištenih konjskih snaga. A di su, gdje su, gde su… ostali!
Spomenuti sve što zasigurno leži na duši mladima gotovo je nemoguće. Nemoguće i zbog toga što se u nas uvukla konfuzija, pa više ne znamo ni šta hoćemo (ni šta hoće od nas koji smo zanemareni onda kad su se na početku ovog teksta pomenute milijarde krčmile bez milosti, onako i s onim užitkom kako se može rasipati samo nezarađeno) ni šta možemo. Ni kome da vjerujemo. Djevica – partija je ne baš bezgrešno zatrudnila. A šta će i ka`će roditi – ne znamo. Eh, da bar malo umočismo… Zna se u šta.
Prelom broj: 2 – januar 1989. godine, Banjaluka