Da ste prije sedam godina uložili 100 dolara u bitcoin, danas biste imali 83 miliona! Lijepo zvuči, zar ne? No, da li je to baš tako…
Posljednjih dana mediji u regiji, ali i u Bosni i Hercegovini, prepuni su raznih tekstova o virtualnoj valuti bitcoin, čija vrijednost posljednjih mjeseci vrtoglavo raste. Ovdašnji mediji se pri tome pozivaju na, kako kažu, ugledne zapadne medije koji su zapravo i lansirali cijelu tu priču o bitcoinu, objavljujući pri tome informacije tipa “da ste prije sedam godina uložili 100 dolara u bitcoin, danas biste imali 83 miliona”. Naravno, to je samo jedna strana medalje, zapravo veoma perfidan mamac za naivne i lakovjerne željne brze zarade, pri čemu su ključni stupovi na kojima počiva cijela ova priča sa bitcoinom odavno poznati – pohlepa, strast za kockanjem i ljudska glupost.
No, krenimo redom. Šta je uopšte to bitcoin? Bitcoin je kripto-valuta (engleski cryptocurrency). Kako to većini ljudi u BiH, ali i na svijetu, ne znači apsolutno ništa, onda se moramo zapitati šta je to kripto-valuta. Prema Investopediji kripto-valuta, digitalna ili virtualna valuta je elektronska valuta koja koristi kriptografiju za sigurnost. Zbog te upotrebe kriptografije bitcoin je navodno teško falsifikovati, pri čemu pobornici bitcoina naglašavaju da im je najvažnija stvar u cijeloj priči to što bitcoin ne izdaje niti jedna centralna vlada, što pak ovu virtualnu valutu čini teoretski imunom na uticaj vlada ili na manipulaciju.
Lijepo, zar ne? Pa baš i nije. Ko izdaje bitcoin? Niko. Niko ne izdaje bitcoin, jer se svakih desetak minuta izdaje po 25 bitcoina. A sad opet, ko izdaje tih 25 bitcoina svakih desetak minuta? Učesnici u igri, dakle, oni koji učestvuju u kupovini i prodaji te kripto-valute. Kako? Kopaju, to jeste rudare (engleski mining). Kako se kopa? Onaj ko hoće da kopa (ili rudari, svejedno) bitcoine, treba da ima odgovarajući jak računar (hardware) i određeni program (software) koji zajedno otprilike koštaju nekoliko hiljada eura.
Svi koji se upuste u kopanje bitcoina, ne moraju da otkopaju (kupe) cijeli bitcoin (što u prevodu znači komadić novca), nego mogu da uzmu i njegove manje dijelove. Najmanji dio bitcoina se zove satoshi i iznosi 0,00000001 bitcoin. Trenutna vrijednost bitcoina je oko 16.000 američkih dolara i ukoliko primijenite jednostavnu matematsku operaciju, doći ćete i do vrijednosti satoshia. Ta se vrijednost stalno mijenja i upravo je to ono što privlači pohlepne. Bitcoin je 2009. godine vrijedio 0,32 dolara, a danas… I to je upravo klasična udica koja je bačena lakovjernim koji se veoma lako upecaju na nju. No, hajde da ostavimo sada ovo malo po strani. Kako može postojati neka valuta, odnosno nekakav novac, pa taman on bio i virtualni, a da ga ne izdaje niko? Pa sad, kada se malo udubite u tu problematiku, ipak nekako dođete do osnivača bitcoina. To je izvjesni gospodin Satoshi Nakamoto. A ko je to? Niko nema pojma. Niko ga nikada nije nigdje vidio. Zbog toga postoje razne špekulacije da je ime Satoshi Nakamoto zapravo akronim od SAmsung i TOSHIba (Satoshi) te od NAKAmichi i MOTOrola (Nakamoto). No, i to treba uzeti s rezervom, jer je sasvim moguće da je Satoshi Nakamoto samo puki “spin”, odnosno skretanje pažnje javnosti sa stvarnog osnivača na druge nebitne aktere.
Šta, dakle, do sada znamo? Bitcoin je virtualna valuta, koju ne izdaje niko, a njegov osnivač je nepoznat. I to nepoznat u 21. vijeku, u kojem caruju informacione tehnologije i internet, na kojem su vam na raspolaganju sve moguće informacije o svakome. Ova čudna činjenica bi trebala svima biti veoma jasan signal da tu nešto ne štima. Idemo dalje. Kada neko kupi bitcoin, on zapravo nema ništa fizički opipljivo, nego samo iznos svog novca u kripto-valuti, a i to u svom elektronskom novčaniku za kojeg ima takozvani ključ, odnosno password. To odmah znači slijedeće. Ako posjedujete bitcoine, a zaboravite ključ – vi više nemate bitcoine. Osim toga, bitcoini se mogu, vjerovali ili ne, i ukrasti. Hakerski. Nedavno je u Sloveniji izvršen hakerski napad na jednu mjenjačnicu iz koje je ukradeno nešto više od četiri hiljade bitcoina, vrijednosni oko 60 miliona eura. Sada bitcoin više ne izgleda tako privlačno i sigurno, zar ne?
Međutim, takva situacija s bitcoinom privlači ljude sumnjivih moralnih vrijednosti. Vrijednost bitcoina je 2013. godine eksplodirala jer su u taj sistem ušle ogromne količine novca od preprodaje droge, ljudi i oružja. Budući da bitcoin ne morate nositi fizički sa sobom, možete, dakle, putovati iz zemlje u zemlju i prenositi bitcoine bez ikakvih problema, sve dok ste u stanju zapamtiti nekoliko brojki i slova, odnosno u glavi nositi svoj ključ. Jer, sjetimo se, bitcoin ne nadzire nijedna vlada niti komercijalne banke imaju pristup bitcoin mreži, što ovaj sistem čini veoma privlačnim raznom ljudskom šljamu. Svi oni, naravno, brzo uđu u bitcoin, ali još brže izađu iz njega (zapravo, čim prenesu ili operu novac), što cijeli sistem čini itekako ranjivim. Bilo ko može, naravno, kupiti bitcoin, ali pitanje je da li će ga, kada zatreba, moći tako jednostavno prodati ili razmijeniti za nešto drugo.
Zbog toga mnogi tvrde da je bitcoin klasična Ponzi šema zakamuflirana digitalnim tehnologijama. Ponzijeva šema način je investicijske prevare koju je tokom dvadesetih godina prošlog stoljeća u SAD-u uspješno koristio talijanski prevarant Charles Ponzi, po kome je kasnije dobila i ime. I na ove prostore ta je šema stigla prije četrdesetak i više godina, ali pod drugim imenom – piramida sreće ili lančana pisma. Poneko se može i sjetiti te šeme. Neko pokrene lančano pismo koje vrijedi, naprimjer, 50 KM i ima takvih pet pisama. Potom nađe pet ljudi kojima proda tih pet pisama za ukupno 250 KM, uz objašnjenje da svako od njih treba da nađe pet narednih žrtava da proda pisma i da će na svojih uloženih 50 odmah dobiti 250 KM. Upravo tako nekako funkcionira i bitcoin, samo što ima daleko modernije digitalno ruho.
Hoće li neko zaraditi na bitcoinu? Hoće, naravno. Zaradit će oni koji su bili na početku lanca, baš kao što su s lančanim pismima zaradili oni na početku. Svi ostali izgube. Da li je neko zaista uložio 100 dolara, a danas ima 83 miliona? Vjerovatno jeste. Ali to je zapravo nebitno za 99 posto preostalih ulagača u bitcoin koji će izgubiti dosta novca na starim načinima prevare zaodjenutim u novo, moderno, digitalno ruho. Nekim ljudima trenutno odgovara to što mogu da šalju novac bilo gdje anonimno, bez ikakve provjere, te da pri tome istovremeno zarađuju na enormnom rastu vrijednosti te valute koja, ustvari, uopšte i ne postoji. No, i to će trajati jedno vrijeme, ali će kad-tad neko shvatiti da je ostao kratkih rukava pa će zaurlati car je go, baš kao u dječijoj bajci Hansa Christiana Andersona “Carevo novo ruho”.
Zaključimo. Bitcoin izgleda lijepo i moderno, potpuno u duhu digitalnog i informatičkog vremena u kojem živimo. Ali to je i dalje virtualna valuta koje zapravo i nema, čiji je osnivač nepoznat i iza koje ne stoji niko, iza koje nema nikakve realne protuvrijednosti, osim možda nešto novih tehnologija, modernih informacionih platformi, čiji tvorci je također žele prodati. Sve ostalo je utemeljeno na stupovima koji su odavno poznati ljudskoj civilizaciji – na pohlepi, strasti za kockanjem i na kraju na ljudskoj gluposti. Bitcoin je, slikovito rečeno, otprilike kao uzgajanje povrća na Facebook farmi. Virtualno, naravno.