U ruskoj književnosti, srećni likovi su rijetki. Zapravo, ruske junakinje dijele naklonost da stvari učine težim za sebe. I to je u redu, jer njihova ljepota kao književnih likova proističe, u velikoj mjeri, iz njihovih tragičnih sudbina.
Nedavna BBC-jeva ekranizacija romana Rat i mir je inspirisala mnoge TV gledaoce da obrišu prašinu sa svoje stare kopije Tolstojevog remek-djela i još jednom ga pročitaju. Oni koji se usuđuju, zavedeni sjajem Nataše Rostove, da kopaju dalje kroz ogromni svijet ruske literature u potrazi za drugim nezaboravnim ženskim likovima, možda ne znaju odakle početi.
Gdje početi? Ne tražite dalje. Ovo može biti vaš vodič za otkrivanje ruskih književnih junakinja. Znamo da su sve srećne junakinje jednake, ali svaka nesrećna je nesrećna na svoj način. Ali u ovome je stvar: U ruskoj književnosti, srećni likovi su rijetki. Zapravo, ruske junakinje dijele naklonost da stvari učine težim za sebe. I to je u redu, jer njihova ljepota kao književnih likova proističe, u velikoj mjeri, iz njihovih tragičnih sudbina.
Karakteristike junakinja ruske književnosti su ove:
Njihove priče nisu o pobjedi nad preprekama tako da mogu živjeti sretno do kraja života. Kao čuvari ruskih vrijednosti, ruske junakinje znaju bolje; znaju da je život više od sreće.
Tatjana Larina, Evgenije Onjegin
U početku, beše Tatjana. Ona je Eva ruske književnosti. Ne zato što je prva nego zato što Puškin zauzima jedinstveno božansko mjesto u ruskim srcima. Svaki Rus sposoban je da izrecituje cijele poeme oca ruske književnosti (i, nakon par votki, mnogi će to i učiniti). Puškinovo remek-djelo, Evgenije Onjegin, zapravo je mnogo više priča o Tatjani nego o Onjeginu. Za razliku od Onjegina, koji živi po modernim bajronističkim principima, Tatjana, mlada i nevina djevojka iz seoske sredine, prikazuje suštinu i čistoću zagonetne ruske duše.
Ana Karenjina, Ana Karenjina
Za razliku od Tatjane, koja odolijeva iskušenju zvanom Onjegin, Tolstojeva Ana odlučuje da napusti i muža i sina i pobjegne sa Vronskim. Mnogo se pisalo i govorilo o tome šta je Anin grijeh, odnosno izvor njene tragične sudbine, a jedan od mogućih odgovora je da ona strada zbog sebičnog pokušaja da zadovolji svoje romantične i seksualne želje.
Sonja Marmeladova, Zločin i kazna
Sonja je jedna u nizu „svetih bludnica“ Dostojevskog. Ona ne ostavlja Raskoljnikova nakon što sazna za njegov zločin. Zajedno kreću na put spasenja, zajedno čitaju Bibliju i zajedno tumače priču o Lazarevom vaskrsenju. Mnogi književni kritičari okomili su se upravo na lik Sonje, tvrdeći da je ona previše idealizovana i nerealna, kao Aljoša u romanu Braća Karamazovi. Za lik Sonje vezani su i melodramski elementi Zločina i kazne.
Nataša Rostova, Rat i mir
Nataša je svačiji san. Pametna, vesela, spontana. Nataša je zabavna. Ako Puškinova Tatjana izgleda previše dobra da bi bila istinita, Tolstojeva Nataša izgleda stvarna, živa. Dijelom zato što pored njenih mnogih kvaliteta, ona ume da bude i hirovita, naivna, koketna, čak i da zadirkuje. U Ratu i miru, Nataša se prvi put pojavljuje kao šarmantna tinejdžerka, koja zrači radošću i vitalnošću. Sa novim uspjesima i godinama, uči lekcije koje joj život donosi, smiruje svoje promjenljivo srce i postaje mudrija. Neuobičajeno za ruske junakinje, ona je nasmijana i nakon više od hiljadu stranica.
Irina Prozorova, Tri sestre
Na početku Čehovljeve drame Tri sestre, Irina, najmlađa, zrači i puna je nade. Dok su njene starije sestre nezadovoljne životom u provinciji, plačljive i neraspoložene, Irina je naivna duša ispunjena beskrajnim optimizmom. Ona sanjari da se vrati u Moskvu, gdje će pronaći pravu ljubav i gdje će svi biti srećni.
Međutim, kako nema priliku za odlazak u Moskvu, Irina shvata da bi mogla zauvek da ostane u selu. Kroz Irinu i njene sestre, Čehov pokazuje kako je život dugo ređanje dosadnih trenutaka, koji su povremeno prekinuti kratkim mlazevima radosti. Irina provodi vrijeme rastrojena beznačajnim stvarima, sanjareći o boljoj budućnosti, ali postepeno prihvata beznačajnost svog postojanja.
Liza Kalitina, Plemićko gnijezdo
Liza je mlada, naivna i čistog srca. Nalazi se između dva udvarača: mladog, zgodnog i veselog oficira i starijeg oženjenog muškarca. Ona se jasno opredjeljuje za bijedu, odlazi u manastir, prihvata život požrtvovanosti i oskudice. Njene reči su: Sreća nije za mene.
Margarita, Majstor i Margarita
Bulgakovljeva Margarita je neobična junakinja. Ona je izvor energije za Majstora, postaje, kao Sonja za Raskoljnikova, njegov iscjelitelj, njegova ljubavnica, njegov spasilac. Margarita traži pomoć od Satane za Majstora, i nakon dogovora, ona je konačno sa svojim dragim, iako ne na ovom svijetu.
Olga Semjonova, Draga
U Dragoj, Čehov govori o Olgi Semjonovoj, zaljubljenoj i nježnoj duši, jedinstvenoj osobi koja živi da bi volela. Sirota Olga postaje udovica. Dva puta. Ostavši bez čovjeka kog voli i bez razloga da živi, osamljuje se, a jedino društvo joj je mačka.
Tolstoj je napisao da je u Dragoj Čehov slučajno stvorio najdraži ženski lik. Prema Tolstoju, Olga je oličenje mogućnosti ruskih žena da bezuslovno vole, a to je vrlina nepoznata muškarcima.
Madam Odincova, Očevi i djeca
U djelu Očevi i djeca Ivana Turgenjeva, Madam Odincova je usamljena žena, barem po standardima svog vremena. Iako je napravljena kao sporedan lik, Madam Odincova je to prerasla i postala je neka vrsta pionira među heroinama u književnosti. Suprotno od drugih ženskih likova, koji su potčinjeni obavezama nametnutim od strane društva, Madam Odincova je bez djece, bez muža i bez majke i tvrdoglavo ističe svoju nezavisnost. Njeno odbijanje podsjeća na Puškinovu Tatjanu.
Nastasija Filipovna, Idiot
Nastasja, junakinja djela Idiot, u pokušaju da se oslobodi svoje sudbine ne može da pobjegne od osjećaja krivice koji će baciti sjenku na sve njene odluke i zbog kog polako polazi ka svom tragičnom kraju. Ona se nalazi u nekoj vrsti nervnog rastrojstva. Doživela je mnogo uvreda, poniženja i bola. Nastasja skoro zaboravlja da ipak ume da voli.
