Butan je još 1972. godine odlučio da svoj indeks razvijenosti ne mjeri kroz bruto društveni proizvod
Da novac ne može kupiti sreću izreka je koja, u sveopštoj globalizaciji i trijumfu materijalnog nad duhovnim, ponekad zvuči izlizano. Savremeni društveni standardi u kojima vrijediš onoliko koliko imaš obesmišljavaju bilo kakvo ulaganje u kapital koji nije moguće kvantitativno izraziti, objektivno vrednovati ili što je još opasnije nije moguće slikati i postaviti na društvenim mrežama. Jer ipak, mjera uspjeha je proporcionalna broju lajkova.
Takav sistem vrednovanja uspjeha često se koristi i kod rangiranja država prema njihovoj ekonomskoj razvijenosti. Bruto društveni proizvod po glavi stanovnika (GDP per capita) je osnovna jedinica mjere uspjeha određene države da svojem stanovništvu obezbijedi dovoljno novca za ugodan život – u teoriji. Logika nalaže da što više novca pojedinac posjeduje veći mu je životni standard i samim tim je srećniji, jer more money – more fun. Više novca znači veću kupovnu moć, bolje zdrastveno i socijalno osiguranje, kvalitetnije obrazovanje itd.
Da se svi nisu saglasili sa gore navedenim tvrdnjama možemo vidjeti na primjeru male himalajske kraljevine Butan. Ova državica je još 1972. godine odlučila da svoj indeks razvijenosti ne mjeri kroz bruto društveni proizvod, objelodanivši tada svijetu da je država razvijena onoliko koliko su njeni stanovnici srećni. Na taj način su udareni globalni temelji za novu mjernu jedinicu razvijenosti – bruto društvenu sreću (gross national happiness). Te presudne godine butanski kralj je odlučio da uvede navedeni koncept kao protivtežu bruto društvenom proizvodu, kao neprikosnovenom indeksu razvijenosti koji je do tada primjenjivan u svijetu.
Butan je do šesdesetih godina prošlog vijeka bio izrazito zatvorena država koja je sa nepovjerenjem gledala prema strancima i koju su tokovi globalizacije uspješno zaobilazili. Tako su internet, televizija i zapadnjački način oblačenja u kraljevini bili zabranjeni sve do 1999. godine, a broj stranaca koji su mogli posjetiti ovo poslednje budističko kraljevstvo striktno ograničen i kontrolisan (250 dolara je iznosila cijena za dan boravka).
Uvođenjem novog načina vrednovanja društvene razvijenosti stvari su počele ubrzano da se mjenjaju. Bruto društvena sreća predstavlja zbir pojedinačnih, ličnih sreća pojedinaca mjerenih gornjim kriterijumima u ukupnom bruto zbiru nacionalnog zadovoljstva. Sam koncept je usko povezan sa budističkom filozofijom i njenim shvatanjem o duhovnoj i materijalnoj ravnoteži kao puta ka sreći. Zahvaljujući ovoj formuli Butan je postigao izuzetan napredak. Prosječan životni vijek je sve duži, kvalitet obrazovanja i zdrastvene zaštite postepeno raste, dok se pismenost udvostručila pa je tako sada pismeno preko 50 posto populacije.
Pored toga, u Butanu je uvedena demokratija i 2004. izglasan prvi Zakon koji pored zabrane pušenja na javnim mjestima zabranjuje i distribuciju i prodaja duvana na teritoriji države. Na taj način je Butan postao prva smoking free država na planeti. Takođe, da sreća donosi novac (a ne obrnuto) pokazuju i podaci prema kojima je Butan 2007. godine imao najbrže rastući bruto društveni proizvod na svijetu. Da su stanovnici Butana srećni govore i podaci sa poslednjeg popisa iz 2015. godine gdje se pored podataka uobičajnih za popis mjerio i stepen sreće pojedinca. Tako da se čak 35 posto stanovnika izjasnilo da su – vrlo srećni, njih 47,9 posto da je – umjereno srećno, dok je tek 8,8 posto – totalnih nesrećnika. Ovo Butan prema poslednjem istraživanju World Happines Report iz 2016. godine svrstava u sami vrh država u kojima žive najsrećniji ljudi, zajedno sa zemljama koje imaju tradicionalno visok životni standard kao što su Švedska, Danska, Island i SAD.
Nedostatak ovog indeksa leži u tome što sreća pored toga što je individualna često i kulturološki uslovljena. Tako da nam sredina često nameće određene obrazce sreće koji u većoj ili manjoj mjeri utiču na pojedinačno poimanje sreće svakog od nas ( završiti fakultet u roku, naći dobar posao, vjenčati se prije 30-te itd.). Sreća je stoga indikator koji je teško kvanititativno odrediti, a samim tim i objektivno sagledati. Tako da nešto što u određenim društvima predstavlja razlog za sreću, u drugima možda nije slučaj.
Globalizacijom male nacije mogu mnogo toga da dobiju ali i da izgube. Bruto društvena sreća u takvim slučajevima predstavlja modus kroz koji se usmjerava ravnomjeran razvoj jednog društva, a da se pri tom ne zanemare potrebe pojedinca. Principi što su nenasilje, jednakost i društvena kohezija moraju biti snažno ugrađeni u temelje društva kako ekonomski razvoj ne bi doveo do kulturnog posrnuća. Danas kada je svijet suočen sa sve češćim ekonomski krizama, propašću tržišta nekretnina, sve većom nezaposlenošću koncept koji propagira ova budistička država privlači sve više interesovanja.
Izvor: monet magazin