Nedjelja, 22 Decembra, 2024

Cannes nakon više od 50 godina nagradu za najbolju režiju dodijelio redateljici

Međutim, nagrada koja je svakako izazvala najveće zadovoljstvo među publikom i medijima je ona za najboljeg redatelja/redateljicu, koja je dodijeljena Sofiji Coppoli za film The Beguiled. Coppola je tako postala tek druga redateljica kojoj je u posljednjih 70 godina održavanja festivala dodijeljena ova nagrada.

Ove je nedjelje održana završna dodjela nagrada na Filmskom Festivalu u Cannesu, koja je kulminirala dodjelom nagrade ‘Palme d’Or’ švedskom redatelju Rubenu Östlundu za film Variety reports.

Međutim, nagrada koja je svakako izazvala najveće zadovoljstvo među publikom i medijima je ona za najboljeg redatelja/redateljicu, koja je dodijeljena Sofiji Coppoli za film The Beguiled. Coppola je tako postala tek druga redateljica kojoj je u posljednjih 70 godina održavanja festivala dodijeljena ova nagrada.

Prvi i posljednji put ova je nagrada dodijeljena ženi davne 1961. godine. Riječ je o sovjetskoj redateljici Yuliji Solntsevoj koja je nagradu osvojila za film o Drugom svjetskom ratu, The Story of Flaming Years.

Ono po čemu se Coppola također isticala na ovogodišnjem izdanju festivala jest činjenica da je ona prva redateljica koja je osvojila nagradu, a da je ujedno festival prethodno posjetila i kao dijete, točnije davne 1979. godine, kada je njezin otac Francis Ford Coppola osvojio nagradu ‘Palme d’Or’ za film Apocalypse Now (Sofia Coppola tada je proslavila svoj 8. rođendan).

Coppolin film je adaptacija istoimene novele o građanskom ratu, autora Thomasa Culinana, koja prati priču Unijskog časnika pronađenog ranjenog pokraj ženske učeničke škole. Glavne uloge u filmu igraju Nicole Kidman, Kristen Dunst, Elle Fanning i Collin Farrell. Glumica Nicole Kidman na festivalu je primila i posebnu nagradu povodom njegove 70. obljetnice održavanja; Kidman se pojavljuje u čak četiri filma koja su se prikazivala na ovogodišnjem izdanju festivala, od čega su dva bila među filmovima nominiranima za nagradu.

Nagradu ‘Palme d’Or’ ove je godine odnio The Square, film o konceptualnoj umjetničkoj izložbi koja se završava posvemašnjim kaosom. Glavnu ulogu u filmu tumači danski glumac Claes Bang, dok se u sporednim ulogama nalaze Elisabeth Moss i Dominic West.

Nagrada ‘Grand Prix’ dodijeljena je BPM-u, filmu redatelja Robina Campilloa koji tematizira borbu za LGBT prava u Francuskoj, dok je nagradu žirija osvojio Loveless, film ruskog redatelja Andreya Zvyagintseva, koji prati priču para čije je dijete nestalo. Nagradu za najbolji scenarij podijeljena je između scenarista Yorgoa Lanthimosa i Effhymisa Filippoua te Lynne Ramsay za filmove The Killing of a Sacred Deer i You Were Never Really Here. Nagradu za najbolju glumicu osvojila je Diane Kruger za svoju prvu ulogu na njemačkom jeziku (In The Fade), dok je najboljim glumcem proglašen Joaquin Phoenix (You Were Never Really Here).

Ovogodišnji žiri Filmskog Festivala u Cannesu činili_e su redatelj Pedro Almodóvar, redateljica Maren Ade, glumice Jessica Chastain i Fan Bingbing, glumica, redateljica i spisateljica Agnès Jaoui, redatelj Park Chan-Wook, glumac Will Smith, redatelj Paolo Sorrentino te kompozitor Gabriel Yared. [E.H.] Slate

Vox feminae

Povezane vijesti

“Tu su od početka kinematografije”: Ženske akcijske zvijezde

Foto: Eureka Entertaiment

Dugo se smatralo da su akcijski filmovi isključivo muška priča. Međutim, snaga i spretnost žena vidljivi su na velikom ekranu još od doba nijemog filma.

Uvijek postoji sutra – snaga žena

Foto: Claudio Iannone

Jim Jarmusch, kultni američki redatelj, jednom je prilikom izjavio kako ne postoji ništa ljepše od otkrivanja umjetnosti, neovisno o kojoj se radi. Filmska, dakako, ona najčarobnija, posebna je za svakog filmofila, pa tako, gle čuda, nisam ni ja iznimka. Otkrivanje novih filmova, odnosno priča koje su isprepletene s realnošću na projektoru pokretnih slika uvijek su u meni stvarale osjećaj sreće, poput djeteta koje pronađe novu igračku, zakopanu u pijesku, otkrivenu morem umjetnosti. Tko će ga znati, možda je i odlazak u kino toliko poseban za mene, upravo jer mi iznova stvara osjećaj neizvjesnosti, leptirića u trbuhu kao kad se zaljubiš u posebnu osobu. Mrak kino dvorane isprekidan svjetlom projektora često zna donijeti životne priče, ali one tihe, ispunjene šutnjom. Priče koje su oko nas, ali za koje ne želimo čuti. Ili, još gore, za koje se pravimo da ne postoje. Jednu od takvih priča ispričala je talijanska redateljica Paola Cortellesi u filmu „Uvijek postoji sutra“.

Popular Articles