Uostalom, zeničke scene mučenja i ubijanja najboljeg čovjekovog prijatelja mogu se dovesti u vezu sa dugogodišnjim medijskim odnosom prema psima, jer u potrazi za senzacijom, od pasa smo napravili huligane žedne krvi ili laku metu za svakovrsne pristalice represivne politike. Sve do sadista koji su preuzeli stvar u svoje krvave ruke.
BHT1 i FTV uopće nisu reagirali na jedan od najgorih i najmračnijih događaja postratne Bosne i Hercegovine
Doznajemo.com već je 26. januara objavio vijest da je više pasa lutalica otrovano u Zenici, a sutradan su o tome pisali i portal Oslobođenja i Radiosarajevo.ba. Oslobođenje piše da je u četiri naselja pronađeno, za sada, deset mrtvih pasa, dok se dva psa pokušavaju spasiti. Među stradalima je i jedan vlasnički pas. Oglasilo se i zeničko udruženje za zaštitu životinja “Šapa”, koje je još jednom podsjetilo da je problem napuštenih životinja primarno problem ljudske neodgovornosti.
O ovoj vijesti za sada nije bilo ni glasa na javnim RTV servisima (BHT1 i FTV). Psi lutalice rezervisani su za sijanje straha po našim ulicama iako je njihova tužna sudbina priča o bijedi naše svakodnevnice i o hroničnom nedostatku empatije kojeg tako žilavo i uporno živimo. Toliko žilavo da nam je javna televizija u prvim danima ostala nijema na pojavu organizovanog mučenja i ubijanja životinja. U nekom humanijem i boljem svijetu od nas ta vijest se munjevito prenosi kao uznemirujući sadržaj na koji je javni medij dužan odmah odgovoriti zazivanjem političke i društvene odgovornosti. Treba li crtati da je mučenje uvijek izraz dublje patologije vinovnika, ali i cijele zajednice u kojoj se tako nešto pojavilo i koja se zato mora u časku mobilisati?
Ali zahvaljujući senzacionalističkom pristupu, psi lutalice su u našem medijskom prostoru obilježeni kao dželati mirnog gradskog života ili kao apriorni krivci koji kao usamljeni strijelci, ili još gore, kao dio čopora, nemilice napadaju sve živo oko sebe. O tome je ovdje pisao Predrag Blagovčanin, praveći u svojoj analizi presjek vodećih medija i udarnih naslova iz kojeg je rezignirano mogao zaključiti da su nam napušteni psi krivi za sve. I baš zbog toga bi javni mediji morali kreirati odgovorne tematske priloge kako bi denuncirali stvarne krivce za nesretni pseći život po našim gradovima.
Uostalom, zeničke scene mučenja i ubijanja najboljeg čovjekovog prijatelja mogu se dovesti u vezu sa dugogodišnjim edijskim odnosom prema psima, jer u potrazi za senzacijom, od pasa smo napravili huligane žedne krvi ili laku metu za svakovrsne pristalice represivne politike. Sve do sadista koji su preuzeli stvar u svoje krvave ruke. I tu bi trebalo da nastupe BHT1 i FTV, otkrivajući šta je stvarni problem, ko je odgovoran za napuštene pse i kako humano riješiti pitanje napuštenih pasa. A za početak, da nas izvijeste da problem postoji i da su krivci među ljudima, od trovača o kojima su sada ćutali, pa do gradskih otaca i cijele zajednice koje ne umiju prozvati.
Autor: Uglješa Vuković
Izvor: Analiziraj.ba