Veliki umjetnici odstupaju od sustava

Danijel Žeželj, međunarodno priznati vizualni umjetnik, slikar, strip autor, grafičar i ilustrator, pulskoj se publici nedavno u sklopu Sajma knjiga predstavio impresivnom izložbom portreta pisaca “Divlji detektivi”, koja će zbog velikog interesa publike, biti otvorena u pulskoj galeriji Makina do kraja godine.

Žeželj posjetiteljima otkriva svojih 26 portreta. Portretirao je pretežito književnike, ali i osebujne individue kakav je bio i čileanski književnik Roberto Bolaño, po čijem je djelu “Divlji detektivi” nazvana Žeželjeva izložba.

Literatura kao inspiracija

Pretežito crno-bijele crteže Žeželj je kreirao zadnjih godinu dana, a među portretiranima su Samuel Beckett, Lav Nikolajević Tolstoj, Julio Cortazar, Jorge Louis Borges, Franz Kafka, Albert Camus, Vladimir Majakovski, Rainer Maria Rilke, William S. Bourroughs… Raritetan je koloristički izuzetak ‘warholovska’ interpretacija četiri lica Tolstoja. Žeželj voli boju, ali ne u svojim crtežima jer, kako nam je svojedobno rekao, crtež koji se zasniva na svjetlu i sjeni sam po sebi isključuje boju; boja je smetnja i dekoracija, odvraća pažnju od bitnog i umanjuje kontrast i izražajnost crno-bijelog.

– Literatura je meni najveći izvor inspiracije. Ovo je posveta autorima koje cijenim. U kombinaciji crteža i citata, izložba je dobila je naziv po Bolanovoj knjizi koja je meni jako važna, pojašnjava ovaj akademski školovani slikar koji živi i radi u Brooklynu i Zagrebu, čije su stripove i ilustracije objavljivali renomirani izdavači DC Comics/Vertigo, Marvel Comics, Dark Horse, The New York Times Book Review, The Harper's Magazine… Prošle je godine kreirao vizualni identitet Sajma knjiga, dok se u Rojcu prije dvije i pol godine predstavio grafičkom novelom “Babilon”, društvenom kritikom korporacijske okupacije javnih prostora od New Yorka do Pule, izravno se tada solidarizirajući s obranom pulskog Muzila kao javnog prostora.

Uskoro knjiga s 50 portreta

Aktualna Žeželjeva izložba ujedno je dojmljivo tematiziranje odnosa velikih svjetskih književnika spram svijeta.

– Za mene su svi ti pisci i ne-pisci prije svega potvrda otpora sistemu, predstavnici radikalne anomalije i shizofrenije, i nužnosti odstupanja od sustava, i pod cijenu vlastitog života – ali uvijek za afirmaciju i potvrdu života i življenja, sada i ovdje, i usprkos svemu. Ti ljudi, iako mnogi od njih već desetljećima dio školskih lektira, nisu prijatelji svijeta i društva koje ih okružuje, a bezvremenost, aktualnost, konkretnost vrijednosti njihovog djela samo je potvrda hipokrizije “sistema” kao takvog. Isto bi vrijedilo i za slikare, ili kipare, ili kompozitore, kvalitetne, da su oni tema, kaže Žeželj.

On planira objaviti i knjigu portreta u kojoj će, kao i na izložbi, do portreta biti istaknuti citati portretiranih, pa tako i onaj efektan Beckettov: “Prvo pleši. Misli poslije. To je prirodan poredak”.

– Knjigu će najvjerojatnije objaviti Petikat i to polovinom slijedeće godine. Za razliku od izložbe na kojoj je izloženo 26 portreta, ideja je da knjiga objedini 50-ak portreta pisaca. Sad ih već imam 40, a još ću ih dodati desetak, dodaje Žeželj.

Ovog suptilnog autora pitamo kako je došlo do suradnje s nagrađivanom spisateljicom Oljom Savičević Ivančević, čiji će nadahnut i na internetu već dostupan tekst o piscima biti uvodnik u Žeželjevoj knjizi.

– Veliki sam fan Olje još od njenih kratkih priča, poezije do romana “Adio kauboju”. Jako cijenim njen rad. Jednostavno sam je preko facebooka zamolio da mi napiše tekst koji bi bio u knjizi. Dijelom je koristila i same citate pisaca koje sam portretirao, negdje ih je parafrazirala, negdje citirala, pojašnjava autor. Izložba sadrži i portrete onih koji nisu pisci (Tom Waits, Muhammad Ali, Gil Scott-Heron, poglavica Seattle, Chuck D), no našli su mjesta u ovoj Žeželjovoj intimnoj selekciji jer spadaju u ljude koji se obraćaju svijetu riječima.

“Svijet nije tvoj prijatelj”

Žeželju su citati portretiranih pisaca i ne-pisaca prilično važni, premda je svjestan mogućeg pojednostavljivanja i banaliziranja koje nosi citiranje nečijih misli.

– Zapravo su svi ti pisci marginalci na ovom svijetu. Ovaj svijet i nije njihov prijatelj. Poveznica svima njima je otpor sistemu, otpor režimu. Zato izložba i nosi naslov “Divlji detektivi”, prema Bolanovoj priči koja je, iako fikcija, vrlo autobiografska. Bolano je bio izvan svakog sistema. Zapravo je umjetnost taj prostor slobode, unutar kojeg pokušavaš sebe ostvariti. Poveznica je literatura, ali, još i više, točno određena vrsta književnosti i stava koji se kroz tu književnost odražava – jedan vrlo određen stav o svijetu oko sebe, stav otpora i nepripadanja tom svijetu, objašnjava Žeželj.

Takav se stav iščitava i u citiranju Alberta Camusa (“Bunim se, dakle postojim”), ili Toma Waitsa (“Svijet je pakleno mjesto, a loše pisanje uništava kvalitetu naše patnje”). Citati govore o svijetu, no još više o odnosu umjetnika i svijeta, i nužnosti kreacije da bi uopće opstao u ovom svijetu kojem, u stvari, ne pripadaš.

– Napravio sam jednu ilustraciju s boksačima, s pratećim citatom: “Dragi umjetniče, svijet nije tvoj prijatelj”: To je meni bliska pozicija umjetnika. Svijet baš i nije tvoj dom; nije neki veliki prijatelj. Ta ideja da je kreativnost opće društveno prihvaćena stvar je netočna. Ona nije prihvaćena. Kreativnost se protivi status quou i zato nije prihvaćena, odnosno prihvaćena je samo uvjetno, i sa sigurne vremenske i prostorne distance (najčešće posthumno). Ali dobra umjetnost je bezvremenska, i utoliko uvijek na kraju pobjeđuje, ističe Žeželj.

No, ne smije se olako zaključiti da je zbog toga umjetnikov odnos prema svijetu negativan i isključujući.

– Nipošto nije negativan. To ne znači da umjetnik ne želi pripadati ovom svijetu. Možda je kreativnost jedina preko koje se uspostavlja komunikacija s tim svijetom, ali to nije lako ni dobrodošlo. Umjetnik je uvijek, na neki način, prognan, izvan sistema. Cijelu stvar vidim vrlo afirmativno. Izložba je svojevrsna posveta tim autorima koji su se usprkos svemu borili, zaključuje Danijel Žeželj.

“Pisci su najbolja kopilad svojih domovina”

Slijedi dio nadahnutog uvodnika spisateljice Olje Savičević Ivančević, koji će se uskoro naći u Žeželjovoj knjizi portreta “Divlji detektivi”:

neki ljudi imaju širok obraz sličan suncem obasjanom trgu na koji svjetina može pljunuti

i čelo na koje je tetoviran citat

oni znaju moć riječi

oni te gledaju dok gutaš boga i domovinu bez razmišljanja i to zapisuju u tanki zeleni melankolični notes

oni će oženiti svoje romane i s njima imati male priče za djecu

njihova poezija je uvijek revolt protiv aktualnosti

naši najdraži pisci bili su i ostali bolji od sebe i od nas

pisci koje volimo su došli iz svijeta i grada i sela, da nam na uzbudljiv način govore ohrabrujuće i strašne stvari

oni su najbolja kopilad svojih domovina, nježna garda, zgađeni pojedinci, slijepe vračare,  heroine s naočalama za vid i političari višeg ranga

naši najdraži piscu uvijek dolaze sami, ni u grupi ni u članstvu

pouzdano neće dobiti odlikovanja vlastodržaca kao prodavači magle i pipničarke nacije

gnjavatori: oni bdiju nad sudbinom svijeta, patnici: vlastita misao ih muči i zlostavlja

sve što su učinili napravili su sa stilom i da bi otkupili vrijeme za odgodu smaka svijeta

nisu jeli danima, ni spavali, oni su jeli neizrecivo puno svega, opijali se i lijegali sa svima, oni su dionis s naličjem askete ili obrnuto…

“Revolucija neće biti na televiziji”

Danijel Žeželj je za buduću knjigu portretirao 40-ak pisaca, ali i neke koji nisu književnici, a koji su izrečenim stavovima ostvarili kutak i literarne vječnosti, poput Gila Scott-Herona, američkog soul i jazz pjesnika, čiji je portret popraćen naslovom njegove najpoznatije pjesme iz 1970. godine “Revolucija neće biti na televiziji”. Budući da je Žeželjova izložba “Divlji detektivi” naslovljena po istoimenoj knjizi znamenitog južnoameričkog pisca Roberta Bolana (u nas ju je objavio Vuković&Runjić), Žeželj je njegovom portretu pridodao Bolanovu misao da su “poezija i zatvor uvijek bili susjedi”.

Žeželjeva tehnika crtanja, kako nam je svojedobno rekao, proizlazi direktno iz studija slikarstva, klasičnog renesansnog i baroknog slikarstva, ulja na platnu ili kartonu. To je crtež koji se zasniva na odnosima svjetla i sjene, a ne na liniji. Tama i svjetlo nosioci su emocije i drame, koji su ovom autoru vizualno neusporedivo zanimljiviji od opisnosti i preciznosti linije.

Zoran ANGELESKI

Glas Istre