Putem njega dijete razvija emocionalnu inteligenciju, kreativnost, riječnik i interakciju s vršnjacima.
Većina djece, čak 60 posto, u dobi od 3 do 9 godina ima svog imaginarnog prijatelja. Roditelji nerijetko bivaju zbunjeni kada primjerice njihovo dijete zatraži dodatni tanjur za stolom za izmišljenog prijatelja, ili kada čuju da razgovaraju s istim. Neki si čak postavljaju pitanje da li djeca vide ono što oni sami ne mogu, odnosno da li komuniciraju s duhovnim svijetom. Do nedavno su izmišljeni prijatelji prikazivani u negativnom svjetlu, zbog čega su se roditelji pribojavali da njihovo dijete nije društveno, da ima problema sa komunikacijom ili samopoštovanjem.
Razloga za zabrinutost zaista nema. Dokazano je da je imaginarni prijatelj plod dječje mašte. Putem njega dijete razvija emocionalnu inteligenciju, kreativnost, riječnik i interakciju s vršnjacima. Jednako često, imaginarni prijatelj se pojavi kada dijete traži objekt kroz kojeg može izraziti vlastite želje, koje inače ne bi izrazio, u strahu od potencijalne kazne. Gotovo u pravilu on je istog spola kao i vaše dijete, no isto tako može biti i neka igračka koja čini da se dijete osjeća ugodnije u pojedinim situacijama, pogotovo ako je u pitanju povjeravanje tajni koje ne želi podijeliti sa svojim roditeljima.
Obzirom da je postojanje imaginarnog prijatelja prolazna faza u razvoju djeteta, roditelji ne bi trebali tome pridavati poseban značaj. Važno je promatrati dječju igru jer se kroz nju može podosta toga naučiti o samom djetetu. Kao roditelj ne biste smjeli sudjelovati u igri vašeg djeteta s njegovim izmišljenim prijateljem, niti se pretvarati da ga vidite i čujete jer time dodatno zbunjujete dijete. Ali isto tako ne smijete negirati njegovo postojanje, jednostavno to prihvatite kao nešto što je sasvim normalno. Saslušajte dijete kada vam ga opisuje, pitajte ga koje osobine mu se dopadaju, a koje ne. Ono što ne smijete dozvoliti je da dijete za neke vlastite greške okrivljuje svog prijatelja, ukažite mu da su greške koje je počinio samo njegove i ničije više jer je to od velikog značaja u razvijanju savijesti djeteta. Isto tako je bitno da izmišljeni prijatelj ne bude i jedini prijatelj. Stoga dijete uključite u aktivnosti s drugom djecom, upišite ga u vrtić, vodite u igraonice i na mjesta gdje ono može ostvariti kontakt s vršnjacima.
Prerastanje imaginarnog prijatelja se obično dešava oko devete godine, ako ne i ranije. Zato budite aktivni promatrač i pustite dijete da samostalno odlučuje kada će se njegov prijatelj pojaviti i kada će zauvijek nestati.