Pred ponekom mišlju ostaneš u nedoumici, naročito gledajući grijeh ljudski, pa se zapitaš: „Treba li silom pobjeđivati, ili smirenom ljubavlju?”
Uvijek odlučuj ovako: “Pobijediću smirenom ljubavlju.” Odlučiš li se tako jednom za svagda, cijeli svijet ćeš moći pokoriti. Smirena ljubav je velika sila, od svih najjača, nema joj ravne na svijetu! Svakog dana i sata, svakog trenutka nadgledaj samoga sebe, da ti izgled bude blago lijep.
Eto, prošao si pored malog djeteta, prošao si ljut, sa ružnom riječju, sa ozlojeđenom dušom; i nisi možda ni primjetio dijete, ali je ono tebe vidjelo, i lik tvoj, ružan i zao, možda je ostao u njegovom slabačkom i nezaštićenom srdašcu. Ti to ne znaš, međutim, možda si već time bacio rđavo sjeme u njegovu dušu, a to sjeme će možda i porasti, a sve stoga što se nisi uzdržao pred djetetom, jer u sebi nisi odgajio pažljivu i djelatnu ljubav.
Braćo, ne bojte se grijehova ljudskih, volite čovjeka i u grijehu njegovom, jer kad ko voli čovjeka grešnog, to je već slika Božanske ljubavi i vrhunac je ljubavi na zemlji. Volite sve stvorenje Božje i cjelokupno i svaku mrvicu. Svaki listić, svaku zraku Božju volite. Volite životinje, volite bilje, volite svaku stvar. Budeš li volio svaku stvar – i tajnu ćeš Božju razumijeti u stvarima.
A shvatiš li je jednom, ti ćeš je poslije neumorno početi poznavati sve dalje i više, svakodnevno. I zavoljet ćeš, najzad, sav svijet vascijelom i vasionom ljubavlju.
Životinje volite: njima je Bog dao klicu misli i tihu radost. Nemojte im je narušavati i remetiti, ne mučite ih, ne oduzimajte im radost, ne protivite se misli Božjoj. Čovječe, ne uznosi se, ne misli da si bolji od životinje: one su bezgrešne, a ti, sa svojim veličanstvom, ti samo gnojiš zemlju svojom pojavom, na njoj trag svoj gnojni ostavljaš poslije sebe, – i to, avaj, skoro svaki, svaki između nas!
Djecu volite naročito, jer ona su bezgrešna kao anđeli i žive da bi nas razdragala i usrećila; ona žive zarad čišćenja srdaca naših, kao neki putokaz za nas. Teško onome ko uvrijedi dijete…
Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Impulsportal