 Ženski sajam koji se u Sarajevu održava 28. i 29. maja 2016. godine, u kojoj poznati muškarci iz BiH i regiona pokušavaju odgovoriti na (kako ga organizatori_ce karakterišu) teško i vječno pitanje – Šta žene žele.){kind=link}
17.og maja je na klix.ba objavljena video najava za (drugi po redu) Ženski sajam koji se u Sarajevu održava 28. i 29. maja 2016. godine, u kojoj poznati muškarci iz BiH i regiona pokušavaju odgovoriti na (kako ga organizatori_ce karakterišu) teško i vječno pitanje – Šta žene žele.
Marina Veličković
Video najava za Ženski sajam
https://www.youtube.com/watch?v=38EUPoNWk8E
Zašto je za Ženski sajam bitno šta muškarci misle da žene žele? Postoje (najmanje) dva moguća odgovora na ovo pitanje. Prvi: bilo je nemoguće naći pet žena u BiH i regionu koje bi bile u stanju artikulisati svoje želje na približno kvalitetan način kao što to u njihovo ime čine dotični muškarci. Iako je činjenica da u javnom životu u BiH i regionu ima više muškaraca (odnosno da su muškarci vidljiviji od žena), teško je povjerovati da organizatori_ce ne bi bili_e u stanju naći pet žena koje bi bile sposobne ovaj zadatak ispuniti na zadovoljavajući način, pogotovo ako se u obzir uzme niski standard koji su im dotični muškarci postavili. Drugi: cilj uopšte nije bio saznati šta žene žele već napraviti karikaturu žene koja bi se uklopila u patrijarhalnu i kapitalističku sliku potrošačkog društva. Ta karikatura ne zna šta želi dok joj se ne kaže – bilo da joj to govore muškarci, bilo reklame, ona postoji kao konzumerantkinja, ali ne i kao proizvođačica (osim ako se majčinstvo ne vidi kao oblik proizvodnje što u kapitalizmu nikada nije bio slučaj) – ona je tu da odigra performans sebe – kroz konzumaciju mode, fitnesa, kozmetičkih proizvoda, zdrave ishrane. Žena na ženskom sajmu postoji isključivo da bi zadovoljila mušku fantaziju.
Promotivni video je problematičan, jer prikazuje muškarce iz javnog života kako svojevoljno oduzimaju platformu ženama i tu platformu koriste da kreiraju karikaturu tih istih žena. Naime, žene se svode na rodne stereotipe, te tako žene u riječima ovih muškaraca žele – naučnike koji će ih naučiti šta žele (pod uslovom da zbog PMS-a ne promijene svoje mišljenje), ambiciozne muškarce koji zarađuju više od njih, ljubav i pažnju. Ženske želje su reducirane na totalni apsurd i potpuno depolitizirane (da budem fer jedan od intervjuisanih muškaraca je spomenuo ravnopravnost spolova i žene u politici) – žene su ukrasna, a ne politička bića, pomalo kao jednorozi – odlične za pokazivanje i dviljenje, ali apsolutno neuklopljene u postojeći svijet. (Možda jer je svijet koji se nudi muški, i nema veze sa ženskom stvarnosti?) Da li je moguće da žene umjesto naučnika koji će ih naučiti šta žele žele partnere koji ih neće patronizirati, ili čak društvo koje njihovu vrijednost neće određivati prema tome da li imaju partnere? Da li je moguće da žene ne žele ambiciozne muškarce, već da žele da same mogu biti ambiciozne bez da ih se zbog toga kritikuje, bez da im se nabacuje osjećaj krivnje zato što zbog karijere zapostavljaju svoje reproduktivne obaveze? Da li je moguće da žene ne žele ljubav, već poštovanje, ili da su čak dovoljno kompleksne da žele oboje, ili možda čak (zamislite) da su sposobne koristeći dedukciju razviti mišljenje da je osnova ljubavi poštovanje?
Video je marketing strategija, te zbog toga cilja na granicu između simpatičnog i neprihvatljivog, jer se tako u doba digitalnih medija i klikova dolazi do čitalaca, no postavlja se pitanje zašto je seksizam najbolji alat da se privuče pažnja i zašto se svrstava u realm simpatičnog, a ne na spektar neprihvatljivog? Možda jer je argument – To nije seksizam, to je šala – toliko opšteprihvaćen da smo društveno internalizirali ideju da ženama nedostaje humora, da su žene preozbiljne i preosjetljive – patrijarhat je za njih odlučio da nije problem u kvalitetu humora nego u preosjetljivosti žena. Kada se diskurs postavi tako onda se o videu mora raspravljati u kontekstu da li je smiješan, ili ne, umjesto da li je disrkiminirajući ili ne i da li žene imaju smisao za humor ili ne, umjesto u kontekstu da li su muškarci prekoračili (već preširoke) granice svoje privilegije. Video sa jedne strane omalovažava žene kao drugačije i samim tim manje vrijedne (u odnosu na muškarce), a sa druge strane ženama pruža mogućnost da se izdignu iz te pozicije kroz prihvatanje poruke i mentaliteta videa. Ukoliko prihvate da je seksizam smiješan žene dokazuju da imaju smisao za humor i da izlaze iz okvira karikirane žene koju sam video stvara. Dakle, video pruža ženama dvije opcije: da mu se suprotstave i budu nerazumne, ili kako je jedan od govornika to okarakterisao – u PMS-u (što valjda znači potpuno intelektualno nekoherentne i neuračunljive) i samim tim dokažu da je poruka videa ustvari istinita, ili da prihvate poruku videa i tako sebe postave kao izuzetak pravilu. U tom smislu seksizam je idealan alat marketinga – ženi je nemoguće ostati neutralna, jer i samom pobunom protiv njega ona u stvari reklamira proizvod (te tako i ovaj tekst svojim postojanjem i vašim čitanjem diže profil ove nepoželjne manifestacije).
Ako Vas video, kao što je i ciljano, odvede na stranicu Sajma, na Početnom ekranu Vas dočeka grafički prikaz ženskih želja (a organizatori_ce tvrde da Oni_e znaju šta žene žele, i to sa uzvičnikom na kraju rečenice). Moda je na prvom mjestu, kozmetika na drugom, obrazovanje i sigurnost na devetom (mada realno, moda nam može pružiti sigurnost – npr. jakna sa šiljcima, a pored kozmetike da li nam uopšte treba obrazovanje, jer možda je ipak previše izazovno za nas da istovremeno budemo i lijepe i pametne). Vježbanje sa poznatima je na četrnaestom mjestu (jer ko može odoliti porivu da se kolektivno znoji sa 50 drugih žena i poznatim osobama, ili se poznate osobe možda ipak ne znoje?). Odmor i putovanja su na desetom mjestu (nije specificirano koja vrsta odmora, ali me zanima da li bi bilo moguće osvojiti desetodnevni odmor od patrijarhata i otputovati negjde gdje dnevna doza seksizma ne prelazi jedan incident dnevno).
Ukoliko inspirisane sadržajem početne stranice odlučite da pogledate i ostale (ne ohrabrujem, ja sam pogledala da vi ne morate!), u tabu O Sajmu nas organizatori informišu da je moderan život pred ženu stavio razne izazove, koji dovode do toga da žene zapostavljaju same sebe. Cinik u meni se pita da li je insinuacija ove izjave da je prije bilo bolje i da su žene imale manje izazova pred sobom kada nisu mogle glasati i učestvovati u politici, ili kada nisu imale mogućnost da razvijaju svoje karijere – da li su u 18. stoljeću žene imale više vremena za sebe, i ako jesu, koje žene (hint: ima veze sa ekonomskim klasama).
No, ne brinite, Sajam je događaj za dame (dakle ne za sve žene?) na kojem će firme predstaviti svoje proizvode tako da dame mogu da ih kasnije predstavljaju drugim damama. #Kapitalizam. U suštini, Sajam poručuje da žene zbog pokušaja da budu savršene i u poslu i u domaćinstvu nemaju dovoljno vremena za sebe, ali se to može popraviti dvodnevnom shopping terapijom. Bilo bi suludo pokušati problem riješiti na način koji bi ukinuo uzroke nepravde – naprimjer borbom protiv patrijarhalnih standarda koji žene forsiraju u ulogu domaćice i pri tome im nameću nemoguće standarde savršenstva; puno je veća vjerovatnoća da će tečni puder sa 15% popusta riješiti ženu svih njenih problema. Žene će na sajmu takođe imati priliku saznati magiju održavanja mladolikog izgleda (jer je jedina stvar gora od bivanja ženom u patrijarhatu, biavanje ženom iznad četrdeset u patrijarhatu), te će moći pričati sa stručnjacima za žensko zdravlje (uključujući plastične hirurge, dermatologe i psihologe, ali isključujući ginekologe, jer je bitnije znati kako se peglaju bore, nego koliko često se radi papa test i ispituju dojke). Žensko zdravlje je svedeno na ljepotu – u lijepom tijelu, zdrav duh! Sajam nas također informiše da su moda i modni dodaci u vrhu zanimanja svake dame, što se pomalo kosi sa inicijalnim karakterisanjem žene kao preopterećene modernim životom. Možda Vam ovo sve djeluje kao prilično skup dvodnevni izlet, ali ne brinite jer će savjetnici za osiguranje i finansije također biti prisutni da Vam daju savjete – vjerovatno u rangu oksimorona – Uštedite kupujući!
Za kraj nam sajam poručuje: Ostavite brige i obveze i bar jedan vikend u godini posvetite samo sebi, isprobajte nešto novo, saznajte nešto više, opustite se i zabavite te uštedite kupujući po diskontnim cijenama. Uzmite prijateljicu pod ruku i dođite da se družimo.
Uštedite kupujući – oslobodite se okova kapitalizma kroz konzumerizam, odbacite patrijarhat tako što ćete postati idealna žena, sistem nije opresivan, opresija je u našim glavama – možemo sve što poželimo, sve dok smo u pravim cipelama. Dobrodošle na sajam patrijarhata!