Foto: Freepik
Pčele srču nektar kroz veoma dug jezik nalik na cjevčicu. One imaju običan želudac i želudac za med, koji služi za prenošenje nektara od cvijeća do košnice. Pčela mora da obiđe između 100 i 1500 cvjetova kako bi napunila svoj želudac za med nektarom, kap po kap. On prima samo 70 mg nektara, ali to je skoro jednako tjelesnoj težini pčele.
Med koji se kupuje u prodavnicama prave pčele radilice, mada bumbari takođe prave med. Pčele radilice grade voštano saće na zgodnim mjestima kao što su duplje u drveću. Nastanjuju se i u drvenim košnicama koje za njih prave pčelari. Svaka košnica je dom za 20000 do 60000 pčela. U svakoj košnici se nalazi jedna matica, čiji je posao samo da polaže jaja, nekoliko trutova (pčele mužjaci) i desetine hiljada radilica – ženki. Veoma mlade pčele radilice, stare svega nekoliko dana, čiste košnicu i hrane larve (pčele koje su se tek izlegle). Pčele stare deset dana unose hranu koju su sakupile one starije, zvane pčele skupljačice. Neke pčele skupljačice obavljaju i posao izviđača. Izviđači izleću iz košnice u potrazi za hranom, tj. cvjetnim polenom i nektarom. Kad nađu dobro cvijeće, vraćaju se u košnicu. Tamo izvode složeni ples kojim govore pčelama skupljačicama u kojem pravcu se nalazi to cvijeće i koliko je udaljeno.
Med se pravi od slatke tečnosti koja se nalazi u cvijetu i zove se nektar. U nektaru ima 80% vode, sa kojom su pomiješani složeni šećeri. Pčele srču nektar kroz veoma dug jezik nalik na cjevčicu. One imaju običan želudac i želudac za med, koji služi za prenošenje nektara od cvijeća do košnice. Pčela mora da obiđe između 100 i 1500 cvjetova kako bi napunila svoj želudac za med nektarom, kap po kap. On prima samo 70 mg nektara, ali to je skoro jednako tjelesnoj težini pčele. Kad se vrati u košnicu, pčela predaje nektar jednoj ili dvema pčelama radnicama (one ne izlaze iz košnice), koje srču nektar iz njenih usta. Ponekad pčele prvo nahrane nektarom pčele bebe ili odrasle pčele, ali obično se od njega najpre pravi med. “Kućne” pčele provedu oko pola sata žvaćući nektar kao žvakaću gumu. Enzimi polako razlažu složene šećere u nektaru na jednostavne. Od ovoga nektar postaje lako svarljiv, a to pomaže i da se on kasnije, kad se budu stvarale zalihe, zaštiti od bakterija. Onda pčele rasporede nektar po saću, kap po kap. Voda polako isparava iz nektara, od čega sirup postaje gušći. Pčele čak ubrzavaju sušenje meda mašući krilima kao lepezom. Kad je sirup u ćeliji odgovarajuće čvrstine, taman dovoljno lepljiv, zvanično postaje med, a pčele na ćelije stavljaju poklopac od voska. Bijeli vosak dolazi u obliku pahuljica iz pčelinje voštane žlijezde. Onda se med čuva dok ne dođe vrijeme da se pojede. Za godinu dana kolonija pčela pojede između 55 kg i 90 kg meda.
*Zanimljivost: jaja koja polaže pčela matica imaju različitu sudbinu. Kad se izlegu neoplođena jaja, njihove larve izrastaju u trutove. Kad se izlegu oplođena jaja, njihove larve, koje se lako hrane, razvijaju se u ženke radilice. Jedna larva koja se mnogo hrani i kojoj se daje malo matičnog mliječa (hranljive materije koju luče pčelinje žlijezde) razviće se u maticu.
Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Opšte obrazovanje