Moje najljepše umjetničko djelo moj je vrt u Givernyju.
Claude Monet
Claude Oscar Monet (1840. – 1926.) jedan je od najvažnijih i po mnogima najdosljedniji predstavnik francuskog impresionizma. Štoviše, cijeli je pokret dobio ime upravo po Monetovoj slici Impresija, zalazak sunca (Impression, solei levant). Zvali su ga i slikarom svjetla jer je često slikao isti motiv u različito doba dana i godine, nastojeći pokazati kako se boje predmeta i krajolika mijenjaju s promjenom intenziteta i boja svjetlosti.
Tijekom XIX. stoljeća slikari su u prirodi obično radili samo skice, a sliku bi završavali u svom ateljeu. Monet je bio među prvim slikarima koji bi sliku započeli i završili na otvorenom. Bio je poznat po tome što je svoj slikarski stalak i boje posvuda nosio sa sobom, a čak je imao brodić koji je preuredio u ploveći atelje kako bi mogao slikati i na vodi.
Svoju ljubav prema prirodi i umjetnosti Monet je objedinio uređujući vrtove. Iako je dosta boravio u Parizu i putovao širom Francuske i izvan nje, ipak je najradije boravio na selu, ali uvijek u blizini Seine.
Giverny je malo mjesto uz Seinu, šezdesetak kilometara sjeverozapadno od Pariza. Monet ga je prvi put ugledao kroz prozor vlaka i zaljubio se u to seoce s niskim kućicama te odlučio da će upravo tu biti njegov novi dom. Stigavši u Giverny unajmio je seosku kuću uz koju se nalazio voćnjak i veliko zapušteno zemljište. Tu je s puno energije i entuzijazma odmah počeo uređivati vrt. Nakon što je uspio prodati nekoliko slika, 1890. godine kupio je unajmljenu kuću i pripadajuće imanje, a naknadnim kupovinama tijekom sljedećih godina imanje se neprekidno povećavalo.
Cvjetni vrt prvobitno je bio voćnjak s tek nekoliko cvjetnih gredica. Monet je proveo godine pretvarajući ga u cvijetnjak, pažljivo planirajući kako bi vrt mogao biti lijep u svako godišnje doba. Posadio je na tisuće jednogodišnjih biljaka i trajnica, lukovičastog bilja i penjačica, tako da je u vrtu bilo cvijeća od ranog proljeća do kasne jeseni. Svojim slikarskim okom, neprekidno imajući na umu da će to biti motiv njegovih budućih slika, promišljeno je slagao cvijeće po visini i boji, određujući svakoj biljci idealno mjesto. U prvi plan stavljao je cvjetove žarkih i tamnih boja, a u pozadinu blagih i nježnih.
Monetov vrt sastojao se od dviju cjelina: cvjetnog vrta (Le Clos-Normand) oji se nalazio uz samu kuću i vodenog vrta (Le Jardin d’Eau) koji je podignut naknadno na zemljištu odijeljenom cestom od ostatka imanja.
Glavno obilježje cvjetnog vrta bila je središnja staza, Grande Allee, koja se protezala sredinom vrta i vodila od ulaza na imanje do kuće. Lijevo i desno od središnje staze izmjenjivale su se uske, pravilne cvjetne gredice obrubljene šljunčanim stazicama i male livade zasjenjene stablima. Iznad središnje staze nalazila se pergola od puzavica koje su se uvijale uz metalne lukove podižući svoje cvjetove prema nebu. Kontrast strogoj, pravilnoj koncepciji vrta činile su bujne cvjetne gredice. Monet je volio da budu guste i bogate i da cvijeće u njima djeluje prirodno.
Manje od deset godina nakon dolaska u Giverny, 1892. godine, Monet je kupio veliko zemljište koje je od kuće i cvijetnjaka bilo odijeljeno cestom. Tu je započeo i ostvario svoj najambiciozniji projekt – gradnju vodenog vrta inspiriranog dalekim Japanom.
Monet se divio japanskim slikama i drvorezima, a osobito pejzažima kakve su slikali Katsushika Hokusai i Utagawa Hiroshige koji su u to vrijeme često boravili u Parizu, i u svom je vrtu želio postići ugođaj s njihovih slika. Skrećući tok obližnjeg potoka formirao je jezerce i okružio ga vješto razmještenim cvijećem, trskom i drvećem. Da bi umirio vodeni tok kroz vrt, podigao je i malu ustavu. Površinu jezera prekrio je lopočima, oko njegove krivudave obale zasadio je japanske božure, bambus i vrbe, a preko jezerca podigao je drveni most po uzoru na mostove koje je vidio na japanskim drvorezima. Taj osunčani, zeleno obojeni most, iznad kojega bi se u proljeće širile raskošne grane glicinije, postao je središte vodenog vrta, Monetovo omiljeno mjesto za slikanje i čest motiv njegovih slika.
Vodeni vrt postao je središtem Monetove umjetnosti posljednjih 25 godina njegova rada, čak i onda kada je počeo gubiti vid. Slikao je neumorno i uvijek iznova gotovo isti motiv i prizor. Naslikao je više od 250 slika jezera s lopočima, od kojih su neke bile vrlo velikog formata, i danas je slavan upravo po njima.
Nakon Monetove smrti 1926. godine kuću s vrtovima naslijedio je njegov sin Michel koji ih je ostavio u nasljedstvo francuskoj Akademiji lijepih umjetnosti (Academie des Beaux-Arts). Nakon dugotrajne i temeljite obnove kuća je pretvorena u muzej i s vrtom otvorena za javnost. Vrt je u potpunosti obnovljen prema izvornom izgledu i danas se smatra jednim od najljepših vrtova na svijetu.
Kao slikar, Monet je bio fasciniran vodom i načinom
na koji se odrazi na njezinoj površini neprekidno
mijenjaju te je na svojim platnima uvijek pokušavao
uhvatiti kratke, trenutačne efekte svjetla i atmosfere.
Od vrtlara je tražio da jezerce i njegovu površinu
održavaju savršeno čistima kako bi se oblaci, nebo,
drveće i grmlje kristalno jasno odražavali na vodi.