U nastavku predstavljanja nesvakidašnjih civilnih kolektiva u zemlji donosimo Vam intervju sa zagrebačkom inicijativom “Pimp my pump”koja se bavi ukrašavanjem napuštenih uličnih pumpi za vodu, popularnih ‘Franceka’. S njenim članom Borisom Baretom razgovarao je novinar Kontraportala Krešimir Pavlović.
Dobar dan i hvala Vam što ste se odazvali na poziv za razgovor.
Dobar dan i hvala Vam na pozivu.
Kako ste došli na ideju ove nesvakidašnje i simpatične urbane inicijative i kojim se tempom ona razvijala?
Svi se znamo iz kvarta još kao klinci koji su krvava koljena ispirali na Francekima i prskali se vodom za vrućih ljetnih dana u gradu (pa i zimskih :). Ideja o farbanju prvog došla je sasvim spontano kroz kvartovska druženja i nostalgične priče iz djetinjstva kojima je poveznica uvijek bila pumpa.
A onda ih se počelo uklanjati. To nas je deprimiralo pa smo ih pred sam kraj postojanja odlučili uljepšati veselim bojama. U tom trenutku nismo ni sanjali da ćemo upravo mi biti njihovi spasitelji niti da će naša akcija izazvati tako dobre reakcije sugrađana i medija.
Sve zapravo dogodilo munjevitom brzinom i samo smo nastavili uređivati ih i održavati, a nakon pumpi počeli smo oslikavati i zidove, namještaj i sve drugo što nam padne pod ruku.
U tim ranim danima, kakve su bile reakcje šire javnosti na pojavu i aktivnosti inicijative a kakva suradnja nadležnih gradskih vlasti?
Dugo smo franceke farbali ilegalno – uz radost i podršku prolaznika pa čak i policije, ali sad već neko vrijeme to radimo uz dozvolu. Naime, imamo dozvolu od Grada, a podržali su nas Vodovod i Turistička zajednica grada Zagreba s kojima se nadamo nastaviti suradnju.
Zahvaljujući odličnoj suradnji s Vodovodom, gradske pumpe se više ne uklanjaju s gradskih ulica, već se nakon obnove ulica vraćaju na prvobitna mjesta. Čini se da su svi nekako prepoznali naš rad tako da nikada nismo imali problema s podrškom institucija pa makar i samo moralnom.
Koji su Vam pojedini slučajevi oslikavanja ostali u pamćenju iz te faze stvaralaštva?
Pa nije bilo teških faza, pogotovo ne u počecima jer tada to nismo shvaćali kao ozbiljni projekt nego kao dobro zezanje i gušt. Uvijek nam je bilo simpa kada bi nam prolaznici i susjedi iz okolnih zgrada došli raditi društvo, počastiti nas kavom ili pivicom. Nekako ti međuljudski kontakti najviše ostanu u sjećanju.
Možete li navesti nekoliko primjera o rezultatima postignutim do sada; poput broja oslikanih pumpa i okolnih fasada, ili pak broja volontera koji su prošli kroz inicijativu tijekom vremena?
Ni sami ne znamo točan broj, ali sigurno ih je preko šezdeset, s tim da smo neke od njih spimpali i nekoliko puta. Pimpali bi mi i više i češće, ali radimo koliko nam vremenski uvjeti (hladnoća, rani mrak, kiša, snijeg) i ostale obaveze dopuštaju.
Recimo, sada kad je zahladilo i ne možemo provesti sate na ulici, bacili smo se na pimpanje namještaja. Možda ste već vidjeli našu kolekciju štokrleka koje radimo po narudžbi.
Volonteri su svi naši prijatelji koji nam neplaćeno rade društvo dok smo mi prekriveni farbama, ali često pomažu i u organiziranju block partyja i sl.
Što želite poručiti javnosti svojim kreacijama?
Naša ideja i misija su svijet učiniti šarenijim, veselijim i pozitivnijim mjestom te primjerom pokazati kako svi mi kao pojedinci mijenjamo svoj grad i imamo tu moć. Uz to, želimo potaknuti ljude da čuvaju svoju baštinu jer povijest i moderno mogu jako dobro funkcionirati zajedno i ne trebamo dopustiti da nam drage stvari padnu u zaborav.
Kakav je bio interes za ‘pimpanjem’ u drugim gradovima u zemlji? Kakva su Vam iskustva na tom polju?
Ima interesa, stvarno ima. Dobivamo ponude na Facebook iz svih krajeva, a pimpali smo u Slavoniji, Istri, a imamo u poziv u Split koji čeka neke sunčanije dane. Mi se tim ‘gostovanjima’ stvarno veselimo i jako nam je drago kad nam se ljudi jave s informacijama o lokacijama pumpi u drugim gradovima.
Jedini je problem naći vremena za te akcije jer smo stalno u nekim projektima i projektićima i često bismo voljeli da je moguće biti na dva, tri mjesta u isto vrijeme. Čim zatopli i stvore se uvjeti za rad na otvorenom, nemamo vremena ni jesti ni spavati. I to nam je super, ali i dalje nažalost ne stižemo odraditi sve što bismo željeli.
Da li ste tijekom svog djelovanja nailazili na slučajeve gdje je postojao interes za suradnjom izvan hrvatskih granica, i kako je ta suradnja izgledala?
Za sada se van granica samo čita o našim lokalnim akcijama i to nas uvijek veseli. Pisali su o nama i Japanci, Australci, Britanci, Amerikanci, Poljaci…
Interes je postojao, bili su neki planovi za pimpanje Berlinskih pumpi, ali se nikada ništa nije konkretno dogovorilo jer zapravo ni na domaćem terenu ne stižemo odraditi sve što bismo željeli. Jednog dana ćemo i otputovati malo izvan granica, ali taj čas još nije kucnuo.
Gdje Vas se može pronaći i po čemu prepoznati?
Najlakše nas je pronaći u našem street art studiju Lapo Lapo u prolazu Ilice 55 gdje svakodnevno stvaramo dok ne dođu topliji dani i dok se ne preselimo na ulice, te na našoj Facebook stranici
A prepoznati nas možete po vječito zafarbanim prstima i širokom osmijehu
Borise, hvala Vam na razgovoru.
Hvala Vama!
Izvor: KontraPortal