Iako nije previše poznato u svijetu, u Iraku postoji fascinantno mjesto, močvara oko rijeka Tigris i Eufrat koja je u jednom trenutku zauzimala više od 14.000 kvadratnih kilometara.
Iako nije previše poznato u svijetu, u Iraku postoji fascinantno mjesto, močvara oko rijeka Tigris i Eufrat koja je u jednom trenutku zauzimala više od 14.000 kvadratnih kilometara. Ovo područje je kontinuirano naseljeno već 5.000 godina, a na svom vrhuncu ovdje je življelo oko pola miliona ljudi poznatih kao Ma’dan.
Ma’dani su kombinacija nekoliko plemena koja su razvila prekrasnu eko-friendly kulturu koja je hiljadama godina živjela od prirodnih resura koje nudi močvara. Ono što se posebno izdvaja u njihovom načinu života jesu plutajuće kuće u cijelosti izrađene od trstike. Ma’dani naprave ovakvo jedno arhitektonsko čudo za samo tri dana, i to bez upotrebe eksera ili drva, a za njih čak naprave i maleni otok od blata i granja.
Močvara je stoljećima bila utočište za robove i kmetove, što je u konačnici i dovelo do propasti ove jedinstvene zajednice. Iako su Ma’dan građevinske metode stare hiljadama godina, antička arhitektura je nažalost nestala u posljednjih nekoliko godina, te je u opasnosti da bude zauvijek izgubljena. U ranim 1990-im močvara je postala utočište za ljude koji su bili proganjani od strane vlade Saddama Husseina, a nakon ustanka 1991. godine vlada je naredila potpuno pražnjenje močvare kako bi se kaznili Ma’dani koji su štitili pobunjenike.
No, isušivanje tako ogromne močvare nije mala stvar, ali iračka vlada je ipak uspjela uništiti veliki dio. Ma’dani su uskoro došli u velike probleme. Nestanak močvare je za njih značio i nestanak hrane, njihova sela su spaljena, a njihov 5.000 godina star dom je pretvoren u neplodnu pustoš. Porodice koje su generacijama živjele u močvari su bile prisiljene da je napuste…
Ipak, stvari za Ma’dane izgledaju malo bolje. Od 2003. godine u močvari živi oko 1500 ljudi, i to u svojim tradicionalnim plutajućim kućama, a kako stvari izgledaju, ovaj broj se stalno povećava. Brane koje su bile postavljene na rijekama Tigris i Eufrat kako bi isušile močvaru su uništene i već se četvrtina stare močvare vratila.
Ekosistem močvare će trebati još dosta godina da vrati prvobitnu slavu, ali mnogi Ma’dani su odlučni da se vrate i ožive svoja stara tradicionalna naselja.
