Splitski partizanski odred imao je 3 voda s po 22 borca ili ukupno 66 boraca. Komandir odreda bio je Đordano Borovčić-Kurir, a komesar Alfred Santini. Vodovima su rukovodili: I. vod – Andro Račić, II. vod – Tomo Blašković, III. vod – Mate Šarić.
Splitski partizanski odred krenuo je iz Splitskog polja 11. kolovoza, i to samo 1. i 3. vod tj. 44 borca. Krenuli su bez 2. voda koji je zalutao, a čekali su ga dva sata. Sa Splitskim partizanskim odredom krenuo je komandant Mirko Kovačević-Lala, iskusni španjolski borac – komandant svih partizanskih odreda u Dalmaciji. Drugi vod je nakon toga rasformiran.
Odred je od samog početka imao poteškoća s vodičima.
Dana 14. kolovoza stigli su iznad sela Košuta umorni, gladni, bez vode. U selo su po hranu i vodu otišli Vladimir Marković Inđo i Veljko Neškovčin. Seljaci su ih s nepovjerenjem dočekali, a na izlasku iz sela dočekao ih je jedan seljak s uperenom puškom, na što su obojica odgovorili vatrom. Nastala je panika. Brzo su se okupili seljaci, ustaše, Talijani. Došlo je do borbe.
U borbi koja je nastala među prvima je poginuo Mirko Kovačević-Lala, što je imalo velikog utjecaja na daljnje ponašanje boraca.
Na mjestu okršaja poginula su još tri borca, a tri borca su ubijena prilikom zarobljavanja. Zarobljena su 24 borca, i teško ranjeni Vinko Paić-Ožić – dakle 25 boraca.
Iz borbe se uspjelo spasiti 13 boraca, koji su se vratili u Split.
Zarobljene borce zatvorili su u Sinju. U Sinju je suđeno borcima od specijalnog suda koji je došao iz Mostara. U zatvoru je pod batinama umro Vinko Paić-Ožić.
Na smrt su osuđeni: 21 borac Splitskog partizanskog odreda, dva borca Solinskog partizanskog odreda, i seljak Simi-Šime-Šimun Stojanac iz Dicma koji je optužen da je dostavljao oružje solinskim partizanima.
Tri borca Splitskog partizanskog odreda su pomilovana i oslobođena: Jerko Čerina, Martin Gabričević i Nikola Matković.
Dakle, od 45 boraca Splitskog partizanskog odreda poginulo je sedam boraca, zarobljeno ih je 25, a izvuklo se iz obruča i spasilo 13 boraca: Tonči-Trobo Alfirević, Ante Anđelić, Andrija Bužančić, Mate Hajduković, Josip Jadrić, Ivan-Iso Jukić, Inđo Marković, Svemir Matutinović, Veljko Neškovčin, Paško Srdelić, Veljko Subota, Nenad Vukadin i Božo Šarić.
Od zarobljenih – u zatvoru je umro Vinko Paić, 21 borac je strijeljan, a trojica su pomilovana i oslobođena.
Poginuli su: Mirko Kovačević-Lala – komandir, Vinko Blaić, Ante Blajčić, Andro Račić Latiša – komandir 1. voda, Mate Šarić – komandir I. voda, Mate Šarić – komandir III. voda, Ivan Uvoda i Ljubo Zorica.
U Ruduši je strijeljan 21 borac Splitskog partizanskog odreda: Bruno-Đordano Borovčić-Kurir, Franin, komandir odreda, Alfred Santini Šimunov, politički komesar odreda, Ivan Antonini pok. Stipana, Nebojša Borozan pok. Ivana, Mirko Dujmić pok. Stipana, Branko Duplančić, Lukin, Dušan-Duško Frua pok. Enrika, Petar Jelaska Antin, Jozo-Josip Krstulović, Marinov, Jozo-Josip Markotić pok. Ljubomira, Ivan Marković pok. Grge, Marin Matković pok. Ivana, Vjekoslav-Vjeko Ozretić, Ivanov, Josip-Jozo Petrić, Dujin, Ante Popović pok. Kristina, Josip Radetić pok. Duje, Dragutin Rogulj pok. Ivana, Šimun Stojanac, Tadija Skopljanac Markov, Ante Torkar Josipov, Davor Urlić pok. Fausta i Ante Zelić pok. Jure.
Među strijeljanima nalazila su se dva borca Solinskog partizanskog odreda koji su bili zatvoreni zajedno sa Splićanima u Sinju i to Ante Katić pok. Marina i Ante Čerina-Tonko pok. Tome.
KRONOLOGIJA
10. kolovoza – Kod Sv. Jurja (trig. 677), pod Kozjakom, po odluci Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, formiran je Solinski partizanski odred. U odred se javilo 215 članova i kandidata KPJ i članova SKOJ-a iz Solina i obližnjih zaselaka. Zbog nedostatka oružja, zadržana su svega 72 borca. Izvjestan broj boraca upućen je za Splitski partizanski odred. Solinski odred je sutradan krenuo prema Sinju. Gizdić, 1941.,247-250
11. kolovoza – U Splitu, po odluci Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, formiran je Splitski NOP odred, sastava tri voda, koji je brojio 66 boraca. Istog dana borci su krenuli prema Sinju.
Prema odluci i planu PK KPH, partizanski odredi trebali su krenuti iz rajona okupljanja i otpremanja uvečer (nedjelja) 10. kolovoza 1941. Međutim, zbog kašnjenja u dolaženju i otpremanju u rajone okupljanja, radi neiskustva i nesnalaženja, a pritisnuti vremenom u vrlo teškim uvjetima očuvanja tajnosti, posebno za Splitski odred, ali i kolebanja kod Kaštelansko-trogirskog odreda, odlučeno je da se krene sutradan uvečer oko 21 sat.
Splitski partizanski odred, njih šezdesetak pod komandom komandira Đordana Borovčića Kurira i komesara Alfreda Santinija, iz splitskog polja, predjela Plokita, krenuo je prema Kučinama, te preko Mosora uz zaselak Kotlenice ka istočnim zaseocima Dicma. Solinski partizanski odred, od četrdeset pet dobrovoljaca, s komandirom Ćirom Odrljinom i komesarom Božom Dumanićem, krenuo je te iste večeri s Kozjaka (prethodne večeri napustio je mjesto prikupljanja iznad Rupotina) prema Konjskom i Koprivnu, na putu prema Krušvaru, u kojem se rajonu negdje do svanuća trebao sresti sa Splitskim partizanskim odredom. Prema planu, nakon skrovitog predanjenja, noću 12./13. kolovoza, Splitski i Solinski odred trebali su krenuti prema Sinjskom polju i uz prihvat Sinjskog partizanskog odreda prijeći Cetinu i stići na područje Kamešnice. Čekajući trogirske dobrovoljce, koji su oklijevali, sve do kasno u noć 13. kolovoza, Kaštelanski odred, njih četrdeset dobrovoljaca iz Kaštela i nekoliko Solinjana kroz noć 13./14. kolovoza iz Kambelovačkog gaja, s komandirom Antom Rojem, prebacilo se preko Kozjaka. Amulić, Zbornik br. 2, 441.-456.
12. kolovoza – Kod zaseoka Sušci sela, blizu Dicma, napadnut je od ustaša i domobrana Solinski partizanski odred. Pred nadmoćnijim neprijateljem Odred se povukao u pravcu Solina. U borbi je poginuo Danijel Škaričić, a teže su ranjena četiri partizana, od kojih su dvojica zarobljena, i to: Ante Katić, član Mjesnog komiteta KPH Solin, i Jerko Čerina, član KPH iz Solina. Oba su strijeljana 26. kolovoza u Sinju. Ostali borci su se vratili u rajon Solina, gdje su izradili zemunice i gotovo svakodnevno vršili diverzije i napade na neprijatelja.
13. kolovoza – Splitski partizanski odred bez 2. voda (2. vod ostao je zagubljen prve noći marša u splitskom polju i rasformiran), nakon dvije noći marša (a ne jedne prema planu prve noći na padinama Mosora), našao se prikriven u ogradi u blizini zaseoka Hercegovci, bez ikakva kontakta i veze, prepušten vlastitoj inicijativi. Nikakva traga i veze sa Solinskim odredom. Noću 13./14. kolovoza Odred je krenuo prema danom pravcu ka selu Košute i dalje prema rijeci Cetini. Do pred svanuće odred je stigao u blizinu Košuta. Iscrpljeni borci, iskrvavljenih stopala, gladni, uz tešku žeđ, nisu imali snage da nastave pokret. Predanili su u pošumljenoj ogradi. Amulić, Zbornik br. 2, 444.-445.
U Kambelovačkom gaju (u Kaštelima), po odluci Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, formiran je Trogirsko-kaštelanski partizanski odred. Imao je 58 boraca svrstanih u dva voda. Rasformiran je 16. kolovoza, po odluci Pokrajinskog komiteta. Plenča, str. 118., Gizdić, 1941., 252,
Jučerašnja pucnjava i sukobi Solinskog odreda oko zaseoka Sušci na zapadnom kraju Dicma, te oko istočnih sela i zaseoka Dicma, za čas su digli sve na noge i mobilizirali, očito zbog vrlo dobro organizirane ustaške propagande. Za kratko vrijeme buknulo je gotovo u čitavoj Dalmatinskoj zagori. Proturane su lažne vijesti da su se pojavili četnici koji kolju, pljačkaju i pale…
Od jutra 14. kolovoza do 8 sati navečer Odred je vodio borbu s više od deseterostruko jačim i tehnički opremljenijim snagama: Talijanima, ustašama, žandarima i seoskom milicijom. Ginu Mirko Kovačević Lala, Mate Šarić, Ante Brajčić, Andro Račić, Ivan Uvoda i Ljubo Zorica. Nekolicina je bila ranjena. Njih 24 su zarobljena, među kojima i komandir Odreda Đordano Borovčić – Kurir, politički komesar Alfred Santini i teško ranjeni Vinko Paić.
Neshvatljiva kratkoća vremena, vrlo složeni uvjeti, nepouzdane veze u Zagori, neiskustvo i osobito neprikladna obuća, žeđ i glad učinili su svoje. Amulić, Zbornik br.2, 445.
U selu Košutama (kod Trilja) talijanske i ustaško-domobranske snage iz Sinja, Dicma i Trilja razbile su Splitski partizanski odred. Tada je, pored komandanta odreda, »španjolskog« borca Mirka Kovačevića Lale (kasnije proglašen za narodnog heroja) poginulo još pet partizana, jedan je ranjen, a dvadeset i četiri su uhvaćena. U tom sukobu poginuo je ustaški satnik, te jedan ustaša i četiri domobrana.
Govori se o oružanim sukobima između četnika, komunista i ustaša u Sinjskoj krajini, i da je iz Splita, Klisa i Kaštela otišlo oko 200 ljudi. Kod Dicma su se sukobila petorica sa žandarima, poginula su dvojica iz Solina, jedan iz Klisa i jedan iz Splita, a jedan mladić od 18 godina je teško ranjen, i navodno je odao koji su imali cilj i svrhu, naime da se dohvate Kamešnice, gdje se sakupljaju, a da putem kidaju brzojavne i telefonske žice. Ovaj mladić je također ubijen. Drugi vele da je taj mladić odao da im je jedan čovjek iz Dicma, koji radi u tvornici u Kaštel Sućurcu, dao oružje i municiju.
O okršaju kod sela Košute, općina Trilj, priča jedan Splićanin koji se spasio: »Dana 13. kolovoza grupa od jedno 40 komunista išla je stranputicom put Kamešnice, hodali su dan i noć i jako ožednjeli, ispili svu vodu što su bili ponijeli u svojim »feld flašama«. Poslali su dvojicu, kad im je bilo na domaku selo, da vide gdje se nalaze i mogu li se opskrbiti vodom. Ovi su se susreli s jednim ustašom i počeli pucnjavu. Ta pucnjava uzbunila je selo, i grupa se našla u okršaju s ustašama iz sela. To je potrajalo prilično vremena, dok u pomoć ustašama nisu došle talijanske Crne košulje iz Sinja s mitraljezom, te hrvatski domobrani. Tada je nastalo hvatanje komunista. Poginulo je šest ustaša i desetak komunista, pohvatano ih je oko 15, a ostalima je uspjelo pobjeći probivši okruženje domobrana, koji su ili ne znajući ili namjerno loše pucali. Inače, da su pucali kao ustaše i Crne košulje, ni jedan ne bi ostao živ. Ono pohvatanih komunista su Crne košulje odvele kamionom u Split.« Kisić
16. kolovoza – Komandir Trogirsko-kaštelanskog partizanskog odreda Ante Roje, kada je 16. kolovoza uvečer uspostavio vezu s odgovornima u Splitu, dobio je nalog da objasni drugovima da se odlazak u partizane privremeno odgađa, Odred rasformira, oružje i municija skloni. Amulić, Zbornik br. 2, 450.-456.
19. kolovoza – Sa sigurnošću se tvrdi da je kod Košuta poginulo deset ustaša, dvije talijanske Crne košulje, a jedan oficir Crnih košulja ranjen je u oko i nalazi se na liječenju u vojnoj bolnici (u Sjemeništu) u Splitu, a oko će sigurno izgubiti. Kisić
25. kolovoza – Kraljevska Prefektura Split molbom od 25. kolovoza 1941. se obratila Komandi 6. talijanskog armijskog korpusa, da zarobljene partizane Prvog splitskog odreda, Alfreda Santinija i Antu Delića, prebace u splitski policijski zatvor radi ispitivanja od političke policije. (vidi odgovor 6. korpusa, 29. kolovoza). Zahtjev Prefekture u Splitu Komandi 6. armijskog korpusa, 1./ 269.
26. kolovoza – U Sinju su strijeljali 24 zarobljena partizana Splitskog i Solinskog partizanskog odreda i to: Čerina Antu, Katić Antuna, Stojanac Šimuna, Krstulović Josipa, Radetić Josipa, Rogulj Dragutina, Urlić Davora, Duplančić Branka, Frua Dušana, Petrić Josipa, Dujmić Mirka, Ozretić Vjekoslava, Borozan Nebojšu, Matković Ivana, Matković Marina, Jelaska Petra, Kurir Đordana, Santini Freda, Torkar Antuna, Antonini Ivana, Zelić Antuna, Popović Antuna, Markotić Josipa i Skopljanac Tadiju. Kisić, Kronologija
Presuda pokretnog prijekog suda NDH zarobljenim borcima Prvog splitskog odreda u Sinju glasila je: »U ime NDH … pokretni prijeki sud u Sinju, pod predsjedanjem Borčića Rafaela, te članova Renate Zvonimira i Kralja Pavla i državnog tužitelja Grabovca Nikole, te branitelja okrivljenih Ive Smolića i Petra Tripala … Nakon što je državni tužitelj predložio da se okrivljeni proglase krivim, a branitelji da se optuženi oslobode, sud je 26. kolovoza 1941. g. presudio poimenično borcima Prvog splitskog partizanskog odreda kaznu smrti strijeljanjem.« Presuda prijekog suda zarobljenim borcima Prvog splitskog odreda, 1./ 396.
Vinko Ožić Paić. Narodni heroj Vinko Ožić Paić, nakon teškog ranjavanja u okršaju s neprijateljem, zarobljen je u Košutama i umoren u sinjskom zatvoru
Zarobljeni borci Prvog splitskog partizanskog odreda vrijeme do strijeljanja proveli su u improviziranom zatvoru, pod liticom Kamička u Sinju, punih 12 dana i noći. Vezani lancima, ispitivani i tučeni od ustaša, batinaša, zlostavljani, tučeni motkama, drvenim i željeznim štapovima, pendrecima, čizmama i šakama. Mladi Vinko Paić iz čije se rane cijedila krv umire pod batinama. Zemljano tlo zatvora od krvi tučenih pretvorilo se u crveno blato. Tukli su ih i mučili, a oni nisu klonuli duhom! Komesar Odreda Alfred Santini drži im predavanje o svijetlim likovima revolucije koji su umirali mučeničkom smrću … Hrabrio je svoje suborce pozivom da izdrže … »Na samom stratištu osuđenici su klicali–Živjela Crvena armija! Živili proleteri! Živio oslobodilački pokret! Krvnici! Kukavice! Evo ti prsi, pucaj, pucaj! Ima još naroda iza nas!« Tako je kotarski predstojnik izvijestio Ministarstvo unutrašnjih poslova, ravnateljstvo za pravni red i sigurnost u Zagrebu i Veliku župu Cetina u Omišu.
Strijeljanje splitske mladosti teško se dojmilo svih žitelja Dalmacije, a Splitu donijelo neizmjernu tugu, žalost… Amulić, Zbornik br. 2, 472.
29. kolovoza – U izvještaju Komande 6. talijanskog korpusa Kraljevskoj Prefekturi Split i guverneru Dalmacije Zadar stoji:
»Veza akt 03341 od 25. kolovoza o.g. stigao danas (29. kolovoza 41. – R.L.) Zatvorenici Alfredo Santini i Zelić Ante su strijeljani u Sinju od hrvatskih trupa 26. kolovoza o.g. u 14 sati. dežurni načelnika štaba, pukovnik Alibarti« Izvještaj Komande 6. armijskog korpusa, 1./ 271.
30. kolovoza – Održana je sjednica PK KPH Dalmacije o situaciji nakon neuspjeha prvih partizanskih odreda Dalmacije. Osnovana je komisija za ispitivanje i analizu neuspjeha odreda u sastavu: Andrija Božanić, Zdenka Šegvić, Maks Baće, Vicko Krstulović (i drugi).
Komisija treba odrediti i organizirati najsigurnije pravce (ilegalne kanale) prebacivanja boraca i materijala iz obalnih područja preko Zagore do Dinare. Ćurin, Zbornik br. 5, 147.
Kolovoz, kraj – U sinjskom zatvoru podlegao je ranama i mučenju borac Splitskog partizanskog odreda Vinko Paić-Ožić, kasnije proglašen za narodnog heroja.
Izvor: Ratna kronika Splita