Čitaćemo tiho
da ne probudimo tamu.
Večeras
Na papirnim plahtama
sve što ćutim
čitaćemo tiho
da ne probudimo tamu.
Plaši nas
a i priželjkujemo
ono vrijeme
kad smo bili neobuzdani.
Sve će jednom ostati
samo riječi,
neizgovorene,
taložiće se u nama
tražićemo se u drugim
osobama
pojavama
da bi premostili trenutak
između dva uzdisaja.
Neće vječno spavati
ovo zatišje u nama
budiće se
ali nikada istovremeno,
uvijek ćemo se mimoilaziti,
ali ono vrijeme
kad smo bili neobuzdani
tajno će negdje
u podsvjesti
u prošlosti
opominjati
da nam nema zaborava.
Jelena Jevđenić
Impulsportal