Ilustracija Jelena Žilić
Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, Kristijan Šmit, ostao je bez još jedne titule.
„Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković sastao se sa Kristijanom Šmitom, koji je boravio u Banjaluci.“, saopšteno je iz Kabineta gradonačelnika.
piše: Miljan Kovač
Dakle, nakon što ga je Milorad Dodik nazvao „njemačkim turistom“, jer on za njega nije visoki predstavnik, Šmitu je i tu, turističku titulu uskratio ambiciozni gradonačelnik. I tu nema mjesta čuđenju. Suviše je jasna i glasna Stanivukovićava ambicija da bude Dodik nad Dodikom.
Čudo je zašto i u kom svojstvu je gradonačelnik zvanično ugostio nekoga kome i ne pominje zvaničnu funkciju? Ako je ovaj visoki gost za njega samo izvjesni Kristijan Šmit, dakle ni visoki predstavnik, ni diplomata, postavlja se pitanje zašto ga Stanivuković nije ugostio u svojoj vili, illi u nekoj banjalučkoj kafani!?
Onako kao što je Dodik ugošćavao bivšeg visokog predstavnika, Valentina Incka, recimo, na svom imanju, za slavskom trpezom…
Da se razumijemo. Nema ništa loše u tome što je gradonačelnik ugostio, visokog predstavnika međunarodne zajednice, naprotiv. Nedopustivo je uporno negiranje njegovog legitimiteta. Rade to i Dodik i Stanivuković, prvi na svoj prostački način, drugi bezidejno i stupidno. Svojstveno obojici.
I nije to više novost.
Pitanje je šta radi, visoki predstavnik Kristijan Šmit? Hoće li i dalje negirati sam sebe i ovlaštenja koja ima, i tako davati za pravo gorepomenutim?
Dovođenje u pitanje njegovog legitimiteta, nije problem Kristijana Šmita (prolaznika koji je kod gradonačelnika Banjaluke navratio na kafu), već visokog predstavnika međunarodne zajednice.
Da se razumijemo, najmanje je bitno kako će neko oslovljavati Visokog predstavnika.
Problem je u tome da li će se on ponašati kao „glavni tumač Dejtonskog mirovnog sporazuma“, kako je propisano Aneksom 10 tog dokumenta, ili kao nezadovoljni turista.
Lijepo je za čuti da građani BiH treba sami da dovedu do promjena, u ovoj zemlji. Lijepo, ali gotovo nemoguće, bez pomoći i podrške međunarodnog faktora koji visoki predstavnik, valjda predstavlja.
Očekivati da će doći do promjena na izborima u oktobru, isto je kao vjerovati da je zemlja ravna ploča. Zamjena će možda biti, možda umornog Dodika, zamijeni mlađi/a, ambiciozniji/a Dodik. Možda se pojavi neki mladi Bakir, svježi Čović, ali takvi ne nose promjene.
Neće doći ni do građanskog bunta, ni buđenja naroda. Takav scenario je iz dana u dan sve teže zamisliti. Neprestanim migracijama iz BiH, tačnije bjekstvo mladih koji nisu htjeli postati partijski vojnici i udomiti se negdje preko partije, trgovi puni demonstranata, postaju stvar mašte.
Uspavani, umorni, iscrpljeni, preostali stanovnici ove zemlje, su ili taoci vlastodržaca i njihovih partija ili njihovi oduševljeni fanovi.
Da bi došlo do promjena tim taocima treba odvezati ruke. Biće to moguće kada otmičari institucija budu zaustavljeni. Taoci se ne mogu sami osloboditi.
Zato, neka Kristijan Šmit i dalje ispija kafe sa gradonačelnikom. Neka turista uživa u našim prirodnim ljepotama. Visoki predstavnik mora raditi svoj posao i to je jedino što se od njega očekuje.
Kolumne „Žuta minuta”, u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert u BiH.
Autor: Impuls