Život na ivici

Ubrzava se šesto izumiranje vrsta, upozorili su američki znanstvenici u studiji objavljenoj u PNAS-u (Proceeding of the National Academy of Sciences of the United States of America) o vrstama kralježnjaka koji su na rubu izumiranja.

Analiza je pokazala da se na ivici preživljavanja nalazi 500 kopnenih vrsta. Otprilike toliko vrsta izumrlo je u posljednjih 100 godina, a sada istom broju drugih vrsta prijeti nestanak u narednih dvadeset godina. Bez ljudske intervencije u okoliš, odnosno prirodnim putem, za nestanak tolikog broja vrsta bile bi potrebne tisuće godina.

Ovo, šesto, masovno izumiranje vrsta predstavlja najozbiljniju prijetnju opstanku civilizacije jer je nepovratno, ističu znanstvenici u studiji. S obzirom na tempo prirodnog nestanka vrsta, činjenica da je trenutno tisućama vrsta kralježnjaka ugrožen opstanak govori nam da je šesto masovno izumiranje uzrokovano ljudskim djelovanjem, našim ugrožavanjem okoliša i ekspanzijom broja ljudi na Zemlji. Usprkos stotinama studija koje su dobile iste rezultate i potvrđuju da je šesto izumiranje vrsta u tijeku i da smo mi odgovorni za to, društvo još uvijek ne slijedi naputke znanosti, kao da je usprkos brojnim upozorenjima i dalje nesvjesno da hrli u vlastitu nepovratnu propast. Stopa potrošnje se i dalje povećava, a usporedno s njom opada biološka raznolikost.

Foto: AFP / Jose Castanares / Afrički slon, vrsta na rubu izumiranja

Ekološki zombiji

Budući da su ekološki sustavi delikatni, kompleksni i međusobno povezani, bilo koji proces izaziva kaskadnu reakciju. Kad se prirodna ravnoteža naruši u jednom dijelu ekosustava, mijenja se cijeli niz drugih ekosustava. Sada je kritično ugroženo 500 vrsta, odnosno broj jedinki u ukupnim populacijama vrste manji je od 1000. Kako to izgleda u praksi možemo proučiti na primjeru bizona. Početkom 18 stoljeća u prerijama Sjeverne Amerike živjelo je oko 30 do 60 milijuna jedinki bizona. No, do 1884. godine krajolik je toliko promijenjen radi prekomjernog izlova za potrebe mesa i kože, te pretvaranja prerija u poljoprivredno zemljište, da je u divljini na životu ostalo svega 325 jedinki. Potom se prionulo zaštiti bizona pa se populacija uskoro oporavila i dostigla broj od 4000. Danas u rezervatima (npr. samo u Yellowstoneu živi 5000 jedinki) i seoskim domaćinstvima živi oko 500.000 bizona. Ipak, činjenica da žive u zatvorenim sustavima svjedoči nam da čak i usprkos oporavku ove vrste, ona više nema svoju nekadašnju ekološku ulogu. Ovakve vrste autori zovu “ekološkim zombijima” jer postoje, ali nemaju funkciju u ekosustavu koju su nekada imale.

U ovoj studiji, znanstvenici su proučavali 29.400 vrsta kopnenih kralježnjaka od kojih je čak 500 vrsta na rubu izumiranja s populacijom manjom od 1000 jedinki (1.7 posto procijenjenih kralježnjaka). Rasprostranjenost tih vrsta uglavnom leži u tropskim i suptropskim krajevima (ali jedan posto ugroženih vrsta živi i Europi) gdje na manjim površinama žive stotine endemskih vrsta čiji život ovisi o ravnoteži ekosustava. Izumiranje ovih 1.7 posto od proučavanih vrsta kralježnjaka sa sobom povlači kaskadnu reakciju te nestanak brojnih vrsta povezanih s njima, i to ne samo kralježnjaka nego i insekata i dr., kojima se autori ovog istraživanja nisu bavili, ali se pozivaju na ranije UN-ove studije prema kojima izumiranje prijeti ukupno četvrtini svih vrsta na Zemlji. Drugim riječima, izumiranje ovih 1.7 posto od ugroženih vrsta može lako i vjerojatno hoće, rezultirati “regionalnim kolapsom biološke raznolikosti”, ističu američki znanstvenici te dodaju: “izumiranje rezultira izumiranjem”.

Svaki put kada neka vrsta ili populacija nestane, sposobnost Zemlje da održava ravnotežu ekosustava umanjuje se do točno određene mjere, ovisno o vrsti ili populaciji. Svaka je populacija jedinstvena i stoga će se vjerojatno razlikovati u svom kapacitetu adaptiranja u promijenjene ekosustave. To znači da će se učinci izumiranja pogoršavati u narednim desetljećima, jer svaki gubitak područja za sobom vuče pad biološke, genetske i fenotipske i bihevioralne raznolikosti.

Andrea Milat – Bilten