Foto: Jesse De Meulenaere/Unsplash
Evropa može značajno povećati korištenje energije vjetra na moru bez istiskivanja drugih korisnika mora, poručuju iz organizacije “Svjetski fond za prirodu” (World Wildlife Fund- WWF).
Analiza organizacije pokazuje da je prostor potreban EU-u za ispunjavanje ciljeva u pogledu energije vjetra na moru minimalan, zauzimajući samo 0,19% mora EU-a do 2030., a povećavajući se na samo 0,58% do 2040. To ostavlja veliku većinu mora dostupnom za očuvanje mora, ribarstvo i druge namjene.
EU se suočava s rastućim pritiskom da brzo proširi vjetroelektrane na moru kako bi ispunila klimatske ciljeve i smanjila ovisnost o uvozu nestabilnih fosilnih goriva. Međutim, napredak je sporiji od očekivanog. Istovremeno,tenzije na moru rastu, a dijelovi ribarskog sektora izražavaju zabrinutost da vjetroelektrane na moru istiskuju druge aktivnosti.
Ova nova analiza pokazuje da su te zabrinutosti možda pretjerane. Samo četiri države članice će do 2040. godine trebati više od 5% svog morskog prostora za priobalne vjetroelektrane, što pokazuje da se tvrdnje dijelova ribarske industrije da prostora na moru nedostaje za sve korisnike ne mogu pripisati priobalnim vjetroelektranama ili zaštiti mora.
„Ideja da su evropska mora ‘puna’ je mit. Vjetroelektrane na moru zauzimaće manje od 1% voda EU-a, a čak i uz cilj EU-a da zaštiti 30% svojih mora, gotovo 70% ostaje dostupno za druge namjene. S jačim pomorskim prostornim planiranjem i mapiranjem osjetljivosti možemo osigurati da vjetroelektrane na moru, priroda i obalni izvori prihoda mogu koegzistirati“, rekla je Aliki Kolovou, službenica za okeansku politiku u WWF EU-u.
Umjesto nedostatka prostora, izvještaj prikazuje slabo prostorno planiranje i fragmentirano donošenje odluka kao ključni problem koji stoji iza kašnjenja i sukoba.
Kako bi se to riješilo, WWF poziva na obvezujuće strateške procjene utjecaja na životnu sredinu (SEA) i na sistemsku integraciju mapiranja osjetljivosti na nivou cijele EU. Ovaj pristup koristi podatke o životnoj sredini kako bi se identifikovala i područja najbogatija bioraznolikošću koja trebaju zaštitu i područja gdje se razvoj može odvijati s najmanjim uticajem.
Uključivanje ovih ojačanih SEA u Direktivu o pomorskom prostornom planiranju (MSPD) omogućilo bi državama članicama da identifikuju najmanje osjetljiva područja i posvete ih vjetroelektranama na moru i drugim aktivnostima plave ekonomije, istovremeno osiguravajući da su najvrjednija područja rezervisana za zaštitu mora kako bi EU mogla ispuniti svoj cilj od 30%. To također koristi ribarima jer pravilno upravljana zaštićena morska područja (MPA) pomažu u obnovi populacija riba, omogućujući im učinkovitiji rast i reprodukciju, stvarajući „efekt prelijevanja“.
Ovo strateško planiranje u ranoj fazi procesa moglo bi pojednostaviti projekte vjetroelektrana na moru i smanjiti duge postupke izdavanja dozvola, kao i negativne posljedice s rizikom od kašnjenja u implementaciji, bez slabljenja mjera zaštite životne sredine i zadržavanjem procjena uticaja na okoliš (EIA) kao ključnog alata.
„S nadolazećim Zakonom o okeanima, Evropska komisija ima zlatnu priliku popraviti svoj proces planiranja i posvetiti dovoljno prostora na moru za vjetroelektrane na moru i zaštitu mora. Uključivanjem ciljeva morske životne sredine i klime u zakon, Komisija može osigurati da naša zajednička mora doprinose svim našim potrebama kao društva“, zaključila je Kolovou.
Impuls