Foto: Unsplash
Zemljište održava život na planeti. Prirodni prostori, poput šuma, poljoprivrednog zemljišta, savana, tresetišta i planina, osiguravaju čovječanstvu hranu, vodu i sirovine potrebne za preživljavanje.
Ipak, više od 2 milijarde hektara svjetskog zemljišta je degradirano, što utiče na više od 3 milijarde ljudi i ugrožava bezbrojne vrste.
Suočeni s produbljivanjem suše i porastom temperatura, stručnjaci kažu da je ključno pronaći načine da se spriječi pretvaranje produktivnog zemljišta u pustinju i isparavanje izvora slatke vode.
Iako to može zvučati kao težak zadatak, moguće je ako svi sudjeluju, kažu stručnjaci.
„Vlade i firme imaju vodeću ulogu u poništavanju štete koju je čovječanstvo nanijelo Zemlji“, kaže Doreen Robinson, zamjenica direktora Odjeljenja za ekosisteme Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP).
„Ali i obični ljudi imaju vitalnu ulogu u obnovi, što je ključno za našu budućnost kao vrste“, dodala je ona.
Imajući to na umu, sedam stvari koje čovječanstvo može učiniti kako bi oživjelo kopnene ekosisteme, navedeno je u publikaciji koju je izradio UNEP pod nazivom Mi smo #GeneracijaObnova.
1. Učiniti poljoprivredu održivom
Globalno, najmanje 2 milijarde ljudi, posebno iz ruralnih i siromašnijih područja, zavise od poljoprivrede za svoju egzistenciju. Međutim, naši trenutni prehrambeni sistemi su neodrživi i glavni su pokretač degradacije zemljišta. Mnogo toga možemo učiniti da ovo popravimo. Vlade i finansijski sektor mogu promovisati regenerativnu poljoprivredu kako bi povećali proizvodnju hrane, a istovremeno očuvali ekosisteme.
Foto: Impuls
Trenutno, poljoprivredni proizvođači dobijaju 540 milijardi američkih dolara godišnje finansijske podrške od zemalja. Oko 87% ovih subvencija ili iskrivljuje cijene ili štete prirodi i ljudskom zdravlju. Imajući to u vidu, vlade bi mogle da preusmjere poljoprivredne subvencije ka održivim praksama i malim poljoprivrednicima.
Poljoprivredna preduzeća mogu da razviju usjeve otporne na klimatske promjene, da iskoriste znanje autohtonog stanovništva za razvoj održivih metoda poljoprivrede i da bolje upravljaju upotrebom pesticida i đubriva kako bi izbjegli štetu po zdravlje zemljišta. Potrošači mogu da prihvate regionalne, sezonske i biljne ishrane i da u obroke uključe više hrane koja je pogodnija za zemljište, kao što su pasulj, sočivo, leblebije i grašak.
2. Sačuvati zemljište
Zemljište je više od samog tla pod našim nogama. To je najbioraznovrsnije stanište na planeti. Skoro 60% svih vrsta živi u zemljištu i 95% hrane koju jedemo proizvodi se iz njega.
Zdravo zemljište deluje kao ponor ugljenika, zadržavajući gasove staklene bašte koji bi inače ušli u atmosferu, igrajući vitalnu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena. Da bi zemljište bilo zdravo i produktivno, vlade i finansijski sektor mogu podržati organsku i zemljištu prihvatljivu poljoprivredu.
Foto: Freepik
Poljoprivredna preduzeća mogu da praktikuju nultu obradu zemljišta, tehniku koja podrazumijeva uzgoj usjeva bez narušavanja zemljišta obradom kako bi se održao organski pokrivač zemljišta. Kompost i organski materijali mogli bi se dodati zemljištu kako bi se poboljšala njegova plodnost. Tehnike navodnjavanja, kao što su kap po kap ili malčiranje, mogle bi se koristiti za održavanje nivoa vlažnosti zemljišta i sprječavanje stresa od suše. Pojedinci bi mogli da prave kompost od ostataka voća i povrća za upotrebu u svojim baštama i saksijama za biljke na balkonima.
3. Zaštiti oprašivače
Tri od četiri usjeva koji proizvode voće i sjeme zavise od oprašivača. Pčele su najplodniji oprašivači, ali dobijaju veliku pomoć od slijepih miševa, insekata, leptira, ptica i buba. U stvari, bez slijepih miševa, možemo se oprostiti od banana, avokada i manga. Uprkos njihovom značaju, svi oprašivači su u ozbiljnom opadanju, posebno pčele.
Foto: Impuls
Da bi ih zaštitili, ljudi moraju smanjiti zagađenje vazduha, minimizirati negativan uticaj pesticida i đubriva i sačuvati livade, šume i močvare gdje oprašivači uspjevaju. Vlasti i pojedinci bi mogli da kose manje zelenih površina u gradovima i uvedu više jezera pogodnih za oprašivače kako bi omogućili povratak prirode. Sadnja raznovrsnog autohtonog cvijeća u gradskim i kućnim baštama takođe će privući ptice, leptire i pčele.
4. Obnoviti slatkovodne ekosisteme
Slatkovodni ekosistemi održavaju vodene cikluse koji održavaju zemljište plodnim. Oni snabdijevaju hranom i vodom milijarde ljudi, štite nas od suša i poplava i pružaju stanište za bezbroj biljaka i životinja. Pa ipak, oni nestaju alarmantnom brzinom zbog zagađenja, klimatskih promjena, prekomjernog ribolova i prekomjerne ekstrakcije.
Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Ljudi mogu ovo zaustaviti poboljšanjem kvaliteta vode, identifikovanjem izvora zagađenja i praćenjem zdravlja slatkovodnih ekosistema. Zemlje se mogu pridružiti Izazovu slatkih voda kako bi ubrzale obnovu degradiranih rijeka i močvara do 2030. godine. Invazivne vrste bi mogle biti uklonjene iz degradiranih slatkovodnih staništa, a autohtona vegetacija ponovo zasađena. Gradovi bi mogli da se zalažu za inovacije u oblasti otpadnih voda koje se bave upravljanjem kanalizacijom, oticanjem kišnih voda i gradskim poplavama.
5. Obnova priobalnih i morskih područja
Okeani i mora obezbjeđuju čovječanstvu kiseonik, hranu i vodu, dok istovremeno ublažavaju klimatske promjene i pomažu zajednicama da se prilagode ekstremnim vremenskim uslovima. Više od 3 milijarde ljudi, prvenstveno u zemljama u razvoju, oslanja se na morski i priobalni biodiverzitet za svoju egzistenciju.
Foto: Impuls
Da bi obezbijedile ovu dragocjenu imovinu za generacije koje dolaze, vlade mogu ubrzati sprovođenje Kunming-Monrealskog globalnog okvira za biodiverzitet. Zemlje mogu obnoviti plave ekosisteme – uključujući mangrove, slane močvare, šume algi i koralne grebene – uz sprovođenje strogih propisa o zagađenju, višku hranljivih materija, poljoprivrednom otpadu, industrijskom ispuštanju i plastičnom otpadu kako bi se spriječilo njihovo ispiranje u priobalna područja.
Zemlje bi mogle da usvoje pristup životnog ciklusa kako bi redizajnirale plastične proizvode kako bi se osiguralo da se mogu ponovo koristiti, prenamijeniti, popraviti, reciklirati – i na kraju držati podalje od okeana. Preduzeća mogu da investiraju u oporavak hranljivih materija iz otpadnih voda i stočnog otpada kako bi se koristili kao đubriva.
6. Vratite prirodu u gradove
Više od polovine svjetske populacije živi u gradovima. Do 2050. godine, predviđa se da će dvije od tri osobe živjeti u urbanim centrima. Gradovi troše 75% resursa planete, proizvode više od polovine globalnog otpada i generišu najmanje 60% emisije gasova staklene bašte. Kako gradovi rastu, oni transformišu prirodni svijet oko sebe, što potencijalno dovodi do suša i degradacije zemljišta.
Foto: Impuls
Ali gradovi ne moraju biti betonske džungle. Gradske šume mogu poboljšati kvalitet vazduha, pružiti više hlada i smanjiti potrebu za mehaničkim hlađenjem. Očuvanje gradskih kanala, jezera i drugih vodenih površina može ublažiti toplotne talase i povećati biodiverzitet. Instaliranje više krovnih i vertikalnih bašta u našim zgradama može obezbijediti staništa za ptice, insekte i biljke.
7. Obezbijediti finansiranje za restauraciju
Investicije u rješenja zasnovana na prirodi moraju se više nego udvostručiti na 542 milijarde američkih dolara do 2030. godine kako bi se ispunili svjetski ciljevi u vezi sa klimom, biodiverzitetom i obnavljanjem ekosistema.
Da bi se zatvorio postojeći finansijski jaz, vlade bi mogle da investiraju u sisteme ranog upozoravanja kako bi spriječile najgore posljedice suše, kao i da finansiraju aktivnosti obnove zemljišta i rješenja zasnovana na prirodi. Privatni sektor bi mogao da integriše obnovu ekosistema u svoje poslovne modele, primjeni efikasne prakse upravljanja otpadom i investira u društvena preduzeća usmjerena na održivu poljoprivredu, ekoturizam i zelenu tehnologiju.
Pojedinci mogu da prebace svoje bankovne račune u finansijske institucije koje investiraju u održiva preduzeća, doniraju za obnovu ili prikupljaju sredstva za inovacije koje mogu pomoći u spasavanju planete.