 o stanju voda, iz srpnja prošle godine, dosad je 74 % podzemnih vodnih tijela u EU-u postiglo dobro kemijsko stanje te 89 % dobro količinsko stanje. Kad je riječ o površinskim vodama, situacija je potpuno drugačija: samo 38 % površinskih voda ima dobro kemijsko stanje i tek 40 % njih ima dobro ekološko stanje ili dobar ekološki potencijal. Neke pojedinačne onečišćujuće tvari, od kojih je najčešća živa, snažno utječu na stanje, a kako stoji u izvješću ostale sveprisutne, postojane, bioakumulativne i toksične tvari koje onemogućuju postizanje dobrog kemijskog stanja jesu polibromirani difenileteri (pBDE), tributilkositar i određeni policiklički aromatski ugljikovodici.){kind=link}
Prema zadnjem izvješću Europske agencija za okoliš (EEA) o stanju voda, iz srpnja prošle godine, dosad je 74 % podzemnih vodnih tijela u EU-u postiglo dobro kemijsko stanje te 89 % dobro količinsko stanje. Kad je riječ o površinskim vodama, situacija je potpuno drugačija: samo 38 % površinskih voda ima dobro kemijsko stanje i tek 40 % njih ima dobro ekološko stanje ili dobar ekološki potencijal. Neke pojedinačne onečišćujuće tvari, od kojih je najčešća živa, snažno utječu na stanje, a kako stoji u izvješću ostale sveprisutne, postojane, bioakumulativne i toksične tvari koje onemogućuju postizanje dobrog kemijskog stanja jesu polibromirani difenileteri (pBDE), tributilkositar i određeni policiklički aromatski ugljikovodici.
“Voda je neophodna za život, a time i za naše društvo i gospodarstvo. Održivo upravljanje vodama imat će važnu ulogu u omogućavanju čovječanstvu da se prilagodi promijenjenom okolišu te će pomoći da se izbjegne porast globalne temperature veći od 1,5 °C . Upravljanje tim vitalnim resursom, više nego ikad, zahtijeva istinski integriran pristup kojim se uzima u obzir okolišna, društvena, gospodarska i zdravstvena dimenzija.”
Znači osiguravanje dobrog ekološkog i kemijskog stanja površinskih voda te dobrog količinskog i kemijskog stanja podzemnih voda kao glavnih izvora vode za piće. Međutim, kada je direktiva donesena prije 18 godina omogućeno je produljenje roka na najviše dva daljnja ciklusa- sadašnje razdoblje 2015.–2021. i sljedeće razdoblje 2021.–2027., koji su opet podložni promjena “ako su prirodni uvjeti takvi da se ciljevi ne mogu postići u zadanim rokovima”.
Na stranu zadovoljavanje zacrtanih europskih propisa koji nam daju rok do 2027., zar nam nije u interesu dobro stanje postići što prije odnosno sačuvati ga tamo gdje još uvijek opstaje.
Samo 40 % površinskih voda u EU ima dobro ekološko stanje
Prema zadnjem izvješću Europske agencija za okoliš (EEA) o stanju voda, iz srpnja prošle godine, dosad je 74 % podzemnih vodnih tijela u EU-u postiglo dobro kemijsko stanje te 89 % dobro količinsko stanje.
Kad je riječ o površinskim vodama, situacija je potpuno drugačija: samo 38 % površinskih voda ima dobro kemijsko stanje i tek 40 % njih ima dobro ekološko stanje ili dobar ekološki potencijal. Neke pojedinačne onečišćujuće tvari, od kojih je najčešća živa, snažno utječu na stanje, a kako stoji u izvješću ostale “sveprisutne, postojane, bioakumulativne i toksične tvari koje onemogućuju postizanje dobrog kemijskog stanja jesu polibromirani difenileteri (pBDE), tributilkositar i određeni policiklički aromatski ugljikovodici (benzo(a)piren, benzo(g,h,i)perilen, indeno(1,2,3-cd)piren, benzo(b)fluoranten i benzo(k)fluoranten).”
Europska agencija za okoliš navodi kako se na međunarodnoj razini poduzimaju mjere za smanjenje emisija žive i drugih onečišćujućih tvari, a to je dovelo do poboljšanja kad je riječ o smanjenju razina određenih onečišćujućih tvari. No ta poboljšanja ne bi se mogla okarakterizirati kao zadovoljavajuća.
-U usporedbi s ciklusom 2009.–2015. do poboljšanja stanja došlo je samo kod ograničenog broja vodnih tijela. To je možda posljedica kasnog određivanja pritisaka, potrebne za duljim osmišljavanjem učinkovitih mjera politike, sporog uvođenja mjera, reakcije prirode za koju je potrebno određeno vrijeme prije nego što mjere počnu proizvoditi učinak, ali i strožih standarda kvalitete te poboljšanog praćenja i izvješćivanja u okviru kojih se dolazi do zaključka da je stanje vodnih tijela koje je prethodno bilo određeno kao „nepoznato” zapravo „nezadovoljavajuće”, stoji u izvješću.
WWF: Sumorna slika stanja europskih voda
EEA-e zaključuje kako su europske vode i dalje pod znatnim pritiscima uzrokovanima onečišćenjem iz raspršenih izvora (kao što su poljoprivreda, prometna infrastruktura) i točkastih izvora (kao što su industrija ili proizvodnja energije), prekomjernim zahvaćanjem i hidromorfološkim promjenama koje su posljedica niza ljudskih aktivnosti.
Unatoč snažnoj EU vodnoj legislativi, posljednji izvještaj Europske komisije o njenoj provedbi daje sumornu sliku. Iako je postignut određen napredak, Zemlje članice i dalje nisu ni blizu postizanja dobrog stanja voda do 2027. Za svjetsku organizaciju za zaštitu prirode WWF, ovaj izvještaj potvrđuje kako zemlje članice ozbiljno potkopavaju svoje pravne obveze i ugrožavaju dostupnost vode za prirodu i ljude.
-Zemlje članice ipak moraju napraviti puno više za očuvanje i poboljšanje stanja naših voda, jer činjenica kako je samo 40% europskih rijeka, jezera i močvara u dobrom stanju, je prilično razočaravajuća da ne kažem neodgovorna, a u isto vrijeme se najučinkovitiji alat za zaštitu i obnovu europskih voda još uvijek ne koristi u svom punom potencijalu, smatra Irma Popović Dujmović iz WWF Adrije.
Jozica Krnić – TRIS portal