Foto: Unsplash
Budući da se i kod nas najavljuje ‘renesansa rudarstva’, sve za potrebe bogatijih zemalja i njihove zelene tranzicije, te naširoko reklamira savremeno rudarenje kao savršeno čisto i neškodljivo po ljude i okoliš, da vidimo šta kaže nauka: „Od sredine 19. stoljeća se direktni odvod rudničkog otpada u rijeke smanjuje njegovim skladištenjem u akumulacije, ali su te strukture podložne čestim oštećenjima, što ostavlja teške posljedice na ekosisteme i ljudske zajednice koje im leže nizvodno. Nova studija pokazuje da je broj ljudi izloženih kontaminaciji uzrokovanoj dugotrajnim ispuštanjem rudarskog otpada u rijeke gotovo 50 puta veći od broja direktno pogođenih oštećenjima brana na akumulacijama rudarskog otpada.” (@RiD)
Globalna procjena uticaja koji rudarenje metala vrši na rijeke i poplavna područja, objavljena ove sedmice u časopisu Science, otkriva da je potencijalno opasnim koncentracijama toksičnog otpada pogođeno preko 23 miliona ljudi širom svijeta.
Studija nudi prvo sveobuhvatno razumijevanje opasnosti koje rudarenje metala predstavlja za okoliš i zdravlje.
Da bi se utvrdila globalna razina zagađenja metalom u riječnim sistemima i posljedice tog zagađenja na ljudsku populaciju i domaće životinje, istraživanje se zasniva na novoj bazi podataka o 185.000 rudnika metala. Modelirana je kontaminacija sa svih poznatih aktivnih i neaktivnih lokacija za rudarenje metala, uključujući i one za skladištenje rudarskog otpada i razmatrani su potencijalno štetni zagađivači – kao olovo, cink, bakar i arsen – koji se transportuju nizvodno od rudarskih operacija i talože duž riječnih kanala i poplavnih područja, često tokom dužih perioda.
Rezultati ističu široku rasprostranjenost kontaminacije, koja globalno pogađa oko 479.200 kilometara riječnih kanala i obuhvata 164.000 kvadratnih kilometara poplavnih područja. Na pogođenim poplavnim područjima živi oko 23,48 miliona ljudi, uzgaja se 5,72 miliona grla stoke i navodnjava preko 65.000 kvadratnih kilometara zemljišta.
Nepotpuno prijavljivanje lokacija rudnika i provaljivanja brana na akumulacijama rudarskog otpada, naročito u Kini, Indiji i Rusiji, znači da ugroženog stanovništva ima daleko više.
Zagađujućim metalima ljudi mogu biti izloženi na različite načine, recimo direktno – kontakt s kožom, slučajno gutanje, udisanje kontaminirane prašine – ili konzumiranjem kontaminirane vode i hrane uzgojene na kontaminiranom tlu.
U zemljama s niskim prihodima i zajednicama koje zavise od ovih rijeka i poplavnih ravnica ovo predstavlja dodatnu opasnost za zdravlje urbanih i ruralnih zajednica, posebno u regijama već opterećenim bolestima povezanim s vodom. U industrijalizovanim zemljama Zapadne Evrope i SAD-a kontaminacija metalima predstavlja glavnu i sve veću prepreku sigurnosti vode i hrane, ugrožava vitalne usluge ekosistema i doprinosi antimikrobnoj otpornosti u okolišu.
Autori Studije kažu da ljudi već 7.000 godina kontaminiraju riječne sisteme rudarenjem metala, što rudarenje čini najranijim i najupornijim oblikom zagađenja okoliša.
Od sredine 19. stoljeća se direktni odvod rudničkog otpada u rijeke smanjuje njegovim skladištenjem u akumulacije, ali su te strukture podložne čestim oštećenjima, što ostavlja teške posljedice na ekosisteme i ljudske zajednice koje im leže nizvodno.
Nova studija pokazuje da je broj ljudi izloženih kontaminaciji uzrokovanoj dugotrajnim ispuštanjem rudarskog otpada u rijeke gotovo 50 puta veći od broja direktno pogođenih oštećenjima brana na akumulacijama rudarskog otpada.
(Članak uključuje informacije koje pruža Centar za vodu i planetarno zdravlje pri Univerzitetu Lincoln, UK / Centre for Water and Planetary Health at the University of Lincoln, UK.)
Izvor: Climate & Capitalism
S engleskog prevela: M. Evtov, Riječ i djelo