Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Udruženje Aarhus centar u BiH uputilo je Federalnom ministarstvu okoliša i turizma zahtjev za razmatranje detaljne analize važećeg Zakona o zaštiti prirode FBiH, uz konkretne prijedloge za unapređenje zakona. Kako navode iz ove organizacije potreban je zakon koji će osigurati stvarnu zaštitu prirodnih vrijednosti, usklađenost s međunarodnim standardima i transparentnije donošenje odluka.
Piše: Jelena Jevđenić
Važeći Zakon o zaštiti prirode Federacije Bosne i Hercegovine donesen je 2013. godine. Prošle godine donesene su izmjene i dopune zakona s ciljem da se pojednostavi procedura za proglašenje zaštićenih područja i ubrza ispunjavanje evropskih normi za zaštitu biodiverziteta.
Međutim, ekološke organizacije smatraju da zakon sadrži brojne nedostatke zbog kojih se ne može osigurati efikasna zaštita prirode, ali ni pravnu sigurnost u planiranju razvojnih projekata.
Nina Kreševljaković iz Aarhus centra u BiH za Impuls ocjenjuje da je najveći nedostatak važećeg Zakona o zaštiti prirode to što odgađa uspostavu i punu primjenu ekološke mreže Natura 2000 do trenutka pristupanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji.
“To znači da brojna područja koja su već prepoznata kao izuzetno vrijedna za očuvanje prirode, uključujući kandidatska Emerald područja, danas nemaju odgovarajući nivo zaštite, iako Bosna i Hercegovina već ima međunarodnu obavezu da ih štiti. Smatramo da je upravo to pitanje potrebno hitno riješiti. Zaštita ovih područja ne treba biti uslovljena budućim članstvom u Evropskoj uniji, već mora biti uspostavljena odmah. Time se ne štiti samo biodiverzitet, nego se istovremeno stvara pravna sigurnost za razvoj obnovljivih izvora energije”, navodi ona.
Kreševljaković ističe da ukoliko unaprijed znamo koja područja imaju visoku prirodnu vrijednost i koja moraju ostati zaštićena, mnogo je lakše planski odrediti lokacije na kojima se solarne elektrane i vjetroelektrane mogu razvijati bez konflikata s prirodom i lokalnim zajednicama.
Dodaje i da je problem što zakon do pristupanja Evropskoj uniji ne predviđa obaveznu ocjenu prihvatljivosti za planove i projekte koji mogu imati značajan uticaj na ekološku mrežu. Bez takvog postupka nije moguće na vrijeme utvrditi da li neki zahvat može ugroziti ciljeve očuvanja prirode i spriječiti nastanak štete.
Trenutni zakon koči uspostavljanje ekološke mreže
Trenutni Zakon o zaštiti prirode predviđa da će se ekološka mreža uspostaviti i u potpunosti primjenjivati tek nakon pristupanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji. Stručnjaci napominju da u praksi to znači da područja koja su već prepoznata kao izuzetno vrijedna za očuvanje prirode danas nemaju zaštitu kakvu bi trebala imati, iako Bosna i Hercegovina već ima međunarodne obaveze da osigura njihovo očuvanje.
Kreševljaković ističe da ovakvo zakonsko rješenje stvara pravnu prazninu.
“Budući da ekološka mreža nije uspostavljena, za planove i projekte koji mogu imati značajan utjecaj na ta područja trenutno se ne provodi ocjena njihove prihvatljivosti za ekološku mrežu. To znači da se zahvati mogu planirati i odobravati bez posebne procjene njihovog utjecaja na ciljeve očuvanja najvrjednijih prirodnih područja. Istovremeno, odgađanje uspostave ekološke mreže ne šteti samo zaštiti prirode nego i usporava kvalitetno planiranje razvoja obnovljivih izvora energije. Evropska unija danas insistira da se unaprijed odrede područja koja su pogodna za razvoj solarnih elektrana i vjetroelektrana, ali je to moguće tek kada je jasno koja područja moraju ostati zaštićena zbog svoje prirodne vrijednosti. Drugim riječima, bez uspostavljene ekološke mreže teško je planski razvijati obnovljive izvore energije uz istovremeno očuvanje prirode. Zbog toga smatramo da je potrebno izmijeniti zakon tako da se ekološka mreža uspostavi i počne primjenjivati odmah, a ne tek nakon pristupanja Evropskoj uniji”, naglašava ona i podsjeća da bi time Bosna i Hercegovina ispunila svoje postojeće međunarodne obaveze, unaprijedila zaštitu prirode i istovremeno stvorila jasnija pravila za investitore i razvoj obnovljivih izvora energije.
Neispunjene međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine
U komentarima koju je organizacija Aarhus centar u BiH uputila resornom ministarstvu se navodi da je neopravdano odgađanje uspostave ekološke mreže. Iz ove organizacije su ukazali i na neusklađenost sa međunarodnim obavezama Bosne i Hercegovine, nedostatak obavezne ocjene prihvatljivosti za projekte koji mogu ugroziti prirodu. Osvrnuli su se i na neadekvatna pravna rješenja koja ograničavaju pristup pravdi i na nedovoljno jasno uređeno učešće javnosti u donošenju odluka.
“Također, smatramo da je potrebno unaprijediti odredbe koje se odnose na učešće javnosti i pristup pravdi. Građani moraju imati mogućnost da pravovremeno učestvuju u donošenju odluka koje se tiču zaštite prirode, a odluke donesene u tim postupcima moraju biti jasni upravni akti protiv kojih je moguće koristiti pravne lijekove. To je jedan od osnovnih zahtjeva Arhuške konvencije i važan preduslov za transparentno i zakonito odlučivanje”, napominje Kreševljaković.
Analiza Aarhus centra prvenstveno se odnosi na obaveze koje Bosna i Hercegovina ima na osnovu Bernske konvencije o očuvanju evropske divlje flore i faune i prirodnih staništa, a koju je i ratificirala i koja je za našu državu pravno obavezujuća. Te obaveze ne počinju tek ulaskom u Evropsku uniju, već postoje već danas. Bernska konvencija obavezuje Bosnu i Hercegovinu da identificira i štiti područja od posebnog značaja za očuvanje biodiverziteta, odnosno kandidatska Emerald područja, te da poduzima sve potrebne mjere kako bi se očuvale njihove ekološke karakteristike i spriječilo njihovo pogoršanje. To podrazumijeva i procjenu utjecaja planova i projekata koji mogu ugroziti ta područja.
Osim Bernske konvencije, analiza se poziva i na Arhušku konvenciju, koja građanima garantuje pravo na pristup informacijama, učešće javnosti u donošenju odluka koje se odnose na okoliš i pravo na pristup pravdi.
“Smatramo da važeći zakon ne osigurava u potpunosti ostvarivanje ovih prava, posebno kada je riječ o odlukama koje se donose u postupku ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu. Naša analiza uzima u obzir i razvoj zakonodavstva Evropske unije, posebno izmjene Direktive o obnovljivim izvorima energije (RED III), ali ne zato što BiH već ima obavezu primjene tog propisa, već zato što on pokazuje smjer u kojem se razvija evropska politika zaštite prirode i energetske tranzicije. Upravo taj razvoj potvrđuje da je uspostava funkcionalne ekološke mreže preduvjet za planski i održiv razvoj obnovljivih izvora energije”, ističe Kreševljaković.
Neizvjesna perspektiva uspostavljanja ekološke mreže Natura 2000 u BiH
Iz Aarhus centra u BiH još su i prošle godine apelovali da usvojeni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode FBiH nije sveobuhvatan i da je potrebno donošenje novog zakona.
I dok vlasti u Bosni i Hercegovini čekaju pristup Evropskoj uniji da bi ispunili obaveze, Crna Gora je krajem juna ove godine napravila istorijski korak usvajanjem zvaničnog prijedloga za ekološku mrežu Natura 2000, stavljajući pod zaštitu čak pola svoje kopnene teritorije. Iz Crne Gore Briselu šalju jasnu poruku o spremnosti za članstvo, a vlasti u BiH sopstveni nerad pravdaju čekanjem tog istog članstva.
Impuls