Izgradnja solara i vjetra na samo 1% najpogodnijih morskih površina moglo bi da pokrije i do 30% buduće potražnje.
Ukoliko se, na globalnom nivou, izgrade solarne i vjetroelektrane na samo 1% pogodnih morskih površina, ti kapaciteti bi mogli da pokriju i do 30% svjetske potražnje za strujom 2050. godine, piše u novom istraživanju objavljenom u časopisu Science Advances.
Kako bismo bolje razumjeli ovu procjenu, hajde da je rasčlanimo.
Prvo, svjetska potražnja za strujom raste velikom brzinom, kako uslijed industrijskog razvoja, tako i zbog sve masovnije elektrifikacije. Kako navodi Međunarodna agencija za energetiku, do 2050. godine svjetska potražnja za strujom biće oko dvostruko veća nego 2023. godine.
To znači da se ova studija odnosi na buduće globalne elektroenergetske prohtijeve, koji će biti daleko veći nego danas.
Ali šta znači „1% pogodnih morskih površina”?
Autori studije dali su vrlo jasne smjernice. Mapirali su one svjetske morske površine koje:
- nisu u međunarodnim vodama;
- su na manje od 300 metara od morskog dna;
- su na manje od 200 kilometara od urbanih centara;
- ne spadaju u zaštićene oblasti;
- nisu pokrivene ledom duže od 6 mjeseci godišnje i
- imaju dovoljno veliki proizvodni potencijal za vjetar, odnosno solar (osunčanost, prosječnu brzinu vjetra…)
Sa tim u vidu, od ukupne svjetske površine mora, oko 3% je procijenjeno kao pogodno za izgradnju vjetroelektrana, a oko 1,3% za izgradnju solara na moru. Pogodne morske površine izgledaju ovako:
Studija predviđa upotrebu samo 1% ovih (plavih i crvenih) površina za izgradnju vjetra i solara. Ti obnovljivi kapaciteti mogli bi da proizvode oko 20 teravat-sati struje godišnje, odnosno i do 30% buduće globalne potrošnje.
Neke zemlje imaju posebno velike potencijale. Primjera radi, Danska može da pokrije 150% svojih trenutnih potreba samo iz vjetra na moru, dok je potencijal solara na moru u Maleziji 3,4 puta veći od tamošnje potrošnje.
Autori studije kažu da je procjena upotrebe samo 1% morskih površina „konzervativna”. Odnosno: mogla bi da bude daleko veća, ukoliko bude potrebe.
„Ovi nalazi pokazuju koliko važnu ulogu offshore energija može imati u dostizanju niskougljeničke budućnosti”, piše u studiji, koju je potpisala grupa autora iz Singapura i Kine.
Ali nama ovi uvidi nude i jednu širu sliku. Pokazuju nam koliko je energetski potencijal solara i vjetra na našoj planeti za sada neiskorišćen, i koliko zaista možemo izgraditi čistih, obnovljivih kapaciteta sa minimalnim ekološkim otiskom. Jedan posto od oko četiri posto svjetskih morskih površina za pokrivanje trećine buduće svjetske potražnje za strujom – zar to ne zvuči kao dobra razmjena?