Foto: Impuls
Svijet se obavezao da će zaustaviti gubitak biodiverziteta do 2030. godine, ali dok se delegati COP17 sastaju u Jermeniji sledeće nedjelje, izgledi su mračni, a optimizam je izblijedio, piše The Guardian.
Svijet je ponovo izgubio kontrolu nad prirodom. Sljedeće nedjelje, u Jerevanu, u Jermeniji, počinje COP17 o biodiverzitetu, a očekivanja su niska. Veoma niska.
Prije skoro četiri godine, vlade su postigle istorijski sporazum na COP15 o biodiverzitetu kako bi se zaustavilo uništavanje Zemljinih ekosistema – uz oduševljeni aplauz u Montrealu, u Kanadi.
Vlade nikada nisu ispunile samostalno postavljeni cilj u vezi sa gubitkom biodiverziteta, ali je nakon pandemije Covid-19 postojao osjećaj da će ovaj put zaista biti drugačije. Sporazum od 23 tačke uključivao je ciljeve zaštite 30% planete za prirodu, 30% obnove degradiranih kopnenih, unutrašnjih vodenih, priobalnih i morskih ekosistema planete i rješavanja problema 500 milijardi dolara vrijednih subvencija koje štete životnoj sredini. Gotovo svaka zemlja na svijetu, osim SAD i Vatikana, podržala ga je.
Samit u Jerevanu je posvećen procjeni napretka ka ostvarivanju ciljeva, a tabela sa rezultatima ne izgleda dobro. Na pripremnim sastancima, vlade su priznale da su daleko od ispunjenja bilo kog od ciljeva. Sistem semafora koji se koristi za ocjenjivanje akcija zemalja ka ostvarivanju ciljeva preplavljen je žutom, narandžastom i crvenom bojom.
„Ukoliko se kolektivna implementacija hitno ne ubrza, ciljevi i misija za 2030. godinu neće biti postignuti“, navodi se u izvještaju prije COP17. „Stranke i drugi akteri preduzeli su mjere za rješavanje svih 23 cilja; međutim, nijedan cilj ne predstavlja potpuno pozitivnu sliku. Dostupni dokazi ukazuju na to da postoje praznine u kolektivnom napretku. Bez hitnog rješavanja ovih praznina i prepreka, neće biti moguće ispuniti ciljeve i misiju za 2030. godinu, što će zauzvrat dovesti u opasnost ostvarenje ciljeva i vizije za 2050. godinu (živjeti u harmoniji sa prirodom).“
Ovaj put je teško biti previše ljut na neke vlade. Zemlje, uključujući Kazahstan, iskoristile su sporazum kako bi potaknule velike napore za očuvanje divljih životinja, vraćajući kaspijskog tigra. EU je pokušala provesti ciljeve zakonom o obnovi prirode – ali to je brzo postalo pitanje kulturnih ratova. Međutim, dijelovi svijeta okrenuli su se protiv djelovanja u vezi s životnom sredinom.
Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću bio je katastrofalan za sektor zaštite prirode, uhvaćen u suzbijanju klimatskih i “woke” politika njegove administracije. Prema OECD-u, američka vlada je putem USAID-a i partnerskih organizacija u prosjeku osigurala 12,1% svjetskog finansiranja bioraznolikosti između 2015. i 2022. Gotovo sve to je nestalo, pogodivši sve, od inicijativa protiv krivolova nosoroga u istočnoj Africi do napora za borbu protiv ilegalnog ribolova na Galapagosu.
Moć je takođe iscrpljena iz multilateralnih organizacija poput UN-a. Tehnološki milijarderi i arhitekte vještačke inteligencije su moćniji od mnogih zemalja. Trampov drugi mandat donio je povratak politici „jači su u pravu“ koja odbacuje međunarodnu saradnju potrebnu da bi se sporazum poput ovog ostvario.
Pa šta je sledeće? COP17 u Jermeniji će vjerovatno biti trenutak u kojem će se kristalizovati katastrofa posljednje četiri godine – i vlade moraju pokušati da pokupe komadiće.