fbpx

Ružmarin

3ruzmarin grana1

Kad god prođemo pokraj grma ružmarina nešto nas nagna da se sagnemo, pomirišemo i uberemo pokoji listić. Privlači nas taj reski miris, pomalo sličan limunu i tamjanu, miris koji budi i vraća sjećanja…

Ružmarin – ljupki i čarobni, uvijek zeleni grm, rođen je u mediteranskoj regiji. Latinski naziv mu je Rosmarinus officinalis, što znači morska rosa. Ime je dobio po cvjetovima, od plavkastih do ljubičastih, rjeđe bijelih, koji poput rose obasipaju grmove ružmarina. Spominje se da su mornari s brodova, gledajući prema obali, mislili da je zora prosula rosu po zelenom grmu.

Ružmarin je upleten u mnoge mitove, legende te povezan uz brojne narodne običaje. U davnim vremenima Egipćani su ga stavljali u grobove pokojnika i upotrebljavali ga prilikom mumificiranja. U staroj Grčkoj bio je posvećen Afroditi, božici ljepote, ali i božici mudrosti Ateni. Spominje se i uz mnoga druga božanstva, primjerice uz Aresa, boga rata. Njihove kipove kitili su vijencima ružmarina.

U tradicijama brojnih naroda ružmarin je bio i ostao simbol besmrtnosti i vjernosti, često povezan s vjenčanjima na kojima se grančicama ružmarina označavaju gosti svadbenog veselja, pletu vijenci mladim nevjestama i ukrašavaju bračni parovi. Stavljali su ih i u kolijevke novorođenčadi.

Lidija Bajuk Pecotić u svojoj knjizi Kneja navodi da miris ružmarina predstavlja ljubav te se dovodi u vezu s djevojačkom dušom i zbog toga su ga Međimurke uzgajale u lončanicama na prozorima, posebno prije udaje.

Grančice ružmarina palile su se u bolesničkim sobama za vrijeme velikih zaraza, da bi osvježile i pročistile zrak, a iz istog su razloga stručci ružmarina vješani na zidove sudnica.

Znanstvenici su dokazali da ružmarin povećava budnost, poboljšava koncentraciju i izoštrava um. Što su znanstvenici dokazali, tradicija i pjesnici kao da su intuitivno znali. Tako je i Shakespeare u Hamletu napisao ove riječi: Evo ružmarin, to je za spomen – molim vas, ljubavi moja, spomenite se…1

1 Hamlet, William Shakespeare. Hamlet, kraljević danski. Mozaik knjiga, 2002.

Autor: Biserka Ljubas

nova-akropola.com