Oni su u tako lošem finasijskom položaju da si ne mogu omogućiti ni stanovanje u nekom običnom predgrađu. Ljudima prikazanim na ovim fotografijama nije preostalo ništa drugo nego da nasele smetljište koje koristi cijela Kalkuta. Tu žive u uslovima koji nemaju apsolutno ništa zajedničko sa dostojnim životom, a mogućnosti za bolji život su minimalne.
Autor: Impuls
Indijska vlada ne pokazuje veliki interes za Dhapu. Područje namjenjeno odlaganju otpada veličine oko 25 hektara počelo se koristiti 1987. godine. Prvobitno je planirano da se ta oblast kao smjetljište koristi 15 godina, ali i danas služi istoj svrsi a svaki dan se dovozi 5000 tona otpada. Na toj “planini smeća” koja stalno raste, žive najsiromašniji, ljudi koje “pristojni” građani zaobilaze u “širokom luku”.
S vremenom su ti ljudi postali potpuno ovisni o odlagalištu smeća. Svaki dan ustaju u toksičnoj atmosferi koja vlada zbog tona trulog otpada i odlaze na posao. Oni sretniji rade u lokalnim tvornicama konzervi i reciklaže smeća. Oni manje sretni recikliraju direktno na odlagalištu otpada. U nehigijenskim uslovima brzo se šire razne zarazne bolesti a posebno HIV. Medicinska njega ovdje praktično nepostoji. Zajedno s niskim stepenom obrazovanja i slabim izgledima za poboljšanje stanja u Dhapi ima droge u izobilju.
U sred toga haosa rađaju se djeca koja ne poznaju drugačiji život od ovoga na smetljištu. Autor fotografija TURJOY CHOWDHURY opisuje zanimljiv fenomen vezan za tu djecu.
“Usred tona trulog otpada, gdje samo zrak podsjeća na odvratnu noćnu moru, ta djeca svaki dan odlaze u “lov na blago”. Ponekad željno iščekuju dolazak svojih roditelja, kako bi napokon saznali šta su pronašli taj dan. A kada taj trenutak konačno dođe, i roditelji im pokažu ono što su im donijeli kući s posla, bez obzira da li je poklon mali ili beznačajan, njihove oči odražavaju nevjerovatnu sreću i zahvalnost. Čak i kada je to samo stara stvar koju je neko bacio, djeca je drže u naručju i tretiraju kao božanski blagoslov. Za njih je to zaista blago”, napisao je Chowdhury na svojoj web stranici.
On se nada da će njegove fotografije obići svijet i tako doprinjeti da se istakne očajna situacija u kojoj ovi ljudi žive. Indijska vlada, smatra on, bi morala konačno nešto učiniti.
Sa češkog prevele M.T.
Objavljeno u časopisu Reflex