Ramena sa tačke gledišta psihosomatike su odgovorna za vječno pitanje “želim ili treba?”.
Brak je teški jaram na ramenima žene.”, “Ne diži ruke.”, “Drži leđa pravo, izgleda samouvjereno.” “Titani drže nebo na ramenima.”, “Na ramenima problemi leže.” “Odakle ti ruke rastu?” ” Zagrli svoja ramena.”
Pa, ko još nije čuo slične izjave! Primijetili ste, da malo ko govori da ramena bole zbog nedostatka vježbanja.
Ispravan način života nikome ne šteti, ali stres, uništavanje svog ega dovodi do bolesti češće nego bilo šta drugo.
Ramena sa tačke gledišta psihosomatike su odgovorna za vječno pitanje “želim ili treba?”.
To je glavno pitanje u Hamletu: “Biti ili ne biti.”.
Ako su ramena problematična, tada čovjek živi kako zahtijeva društvo i bliski, potpuno zaboravljajući i umanjujući svoje želje.
Ako je osovina ravna, a ramena teže da se pretvore u krila, tada čovjek živi po svojoj istinskoj prirodi, živi po principu “želim”.
Ramena, to je prelaz od samog početka, začetka i izvora do ostvarenja, ka dejstvima. Na ramenima čovjek “nosi” težinu postojanja, obaveze i svoju neostvarenost.
Istovremeno, ramena su odgovorna za protok emocionalne energije srca, jer uz pomoć ruku možemo da prihvatimo, grlimo i milujemo.
Naime u ramenima se razvija želja za stvaralaštvom, samoizražavanjem i stvaranjem. Ako čovjek ide protiv svojih želja, tada će njegova ramena postati zategnuta i ograničena. Kao da stavlja na svoja ramena teret izdaje samog sebe.
Riječ “treba” mora da se pojavi u leksikonu, zajedno sa drugim riječima i da izgleda otprilike ovako, “a da li mi to treba?”.
Čovjek prvo treba da voli samog sebe, čak ga i Biblija tome uči. A potom ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Lanac je: na početku čovjek i njegove želje, a onda želje okruženja.
Kada čovjek ide protiv svog “želim”, i pri tom sputava sebe i trpi, tada napetost u ramenima postaje još jača.
Čovjek osjeća svoju krivicu, jer unutar njega je počeo bunt, kojeg on potiskuje i boji se da to neko ne primijeti. Ako čovjek živi tako iz godine u godinu, tada se mišići prilagode takvim emocijama i kao posledica toga, deformišu se ramena. Sjetite se pogrbljenih žena sa kesama. Čak i ako im neko uzme kese, ramena će i dalje biti spuštena.
Ponekad ljudi suprotno imaju ramena napeta i podižu ih visoko. Ovo ukazuje da je čovjek često zabrinut i ne zna odgovor na životna pitanja. Zato čovjek tokom diskusije, kada ne znam šta da kaže, podiže ramena gore.
Ako čovjek zabacuje ramena unazad i prsi se, tada želi da pokaže samo svoj spoljašnji oklop i ne pušta sagovornika u dušu. Zatvorena za sve duša obavezno dovodi do slabe i krive kičme.
Često se životna energija “zaglavi” upravo u području ramena, jer ona tu nastaje, ali ne dobija izlaz, kao posledica neudovaljavanju sopstvenim željama.
Napeta ramena sa lijeve strane, odgovorna su za žensku energiju.
Ako je lijeva strana napeta kod žene, znači da je ona “zaboravila” na svoju ženstvenost, odrekla se seksualnog zadovoljstva, ne živi sa tim koga voli, itd.
Ako je napeta lijeva strana kod muškarca, znači da ima problem sa ženama, možda je “mamin sin” ili “papučar”. Napeta ramena sa desne strane su odgovorna za mušku energiju, odnosno, za snagu, moć i agresiju.
Ako je napeta desna strana kod žene, to znači da je postala igračka u rukama tiranina, nju koristi jači. Ako je kod muškarca, znači da je previše preuzeo odgovornosti na sebe, i ne može da izađe na kraj sa tim.
Ramena odlično rade u sistemu gestikulacije i izražavanja svojih osjećanja i emocija.
Čovek sliježe ramenima, ako je teško odgovoriti, okreće se od loše situacije ili neprijatnog čovjeka, a podiže ramena u znak poziva.
“Smrznuto” rame ili ramena može da simbolizuje hladnoću, ravnodušnost i opustošenje, jer su emocije “zamrznute” i ne uspijevaju da se formiraju.
A ako čovjek slomi rame, onda je to jasan signal za to da je uporno godinama živio nepravilno, sasijecajući u korjenu svoje želje i u cjelosti živio za društvo. U momentu kada ” unutrašnje ja” takvog čovjeka više ne može da izdrži da ga uništavaju, slomi se rame.
Nemojte ići protiv Boga i sebe i čuvajte svoja ramena!
Autor: Viktorija Šteljmak
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović – bebamur.com