Za Indijce je pauk bio simbol Sunca; zrakaste paukove mreže podsjećale su ih na zrake Sunčeve svjetlosti. Pauk je simbol tkanja, sjedinjavanja različitih elemenata i njihovog povezivanja sa središtem. Upanišade opisuju pauka koji tka svijet i u njegovo središte unosi svoje srce. U lunarnom simbolizmu on je gospodar sudbine, veliki prorok, čuvar tajni prošlosti i budućnosti.
Pauci su uistinu po mnogočemu izuzetna bića. Većina ima četiri para očiju kojima razlikuju sjene i likove, osjetilne stanice za okus, miris i vibracije. Nemaju mišićni sustav nego za pokretanje udova koriste hidraulički tlak koji im omogućuje odskok i do pedeset puta veći od vlastite dužine. Razlikuju se po veličini: od onog najmanjeg, tek 0,37 mm dugog pauka s Bornea, pa sve do tarantula od 25 cm. Manji broj vrsta, uglavnom tropskih, društven je i na jednom mjestu okuplja do pedeset tisuća jedinki koje dijele hranu i mrežu koja može imati devet metara u promjeru.
Pomoću predljivih žlijezda pauci mogu stvoriti čak do osam vrsta svile: osnovne i pomoćne niti mreže, niti za učvršćivanje rubova, posebno gustu svilu za gnijezda i dr. Tijekom postupka izrade zrakaste mreže pauk prvo razapinje radijalne niti, a zatim, krećući iz središta, izrađuje ljepljive spiralne niti. Njihova udaljenost jednaka je razmaku od paukovih stražnjih nogu do predljivih žlijezda. Po završetku izrade mreže, pauk odgrize krajeve tri početne pričvršćene središnje niti, sjedne u središte mreže ili pored mreže s jednom nožicom na njoj i čeka prvu žrtvu. Pauci se hrane nektarom i peludom, voćem, kukcima ili čak pticama i gušterima. Ukoliko se mreža ošteti, pauk reciklira svilu gutajući je i izrađuje nove niti kojima obnavlja mrežu.
Prosječna debljina niti svile je 0,15 mm, a najmanja zabilježena svega 0,002 mm. Paukova nit je tako tanka da je ljudsko oko ne može vidjeti s udaljenosti veće od deset centimetara – zamjećujemo je jedino zahvaljujući odsjaju Sunčeve svjetlosti i česticama prašine koje se na njoj nakupe. Svila paukove mreže sastoji se od polimera fibroina koga odlikuje mala težina, a velika elastičnost i čvrstoća. Primjerice, nit pauka krstaša može izdržati dvostruko veće opterećenje od čelične niti iste debljine, a i dvostruko je elastičnija i čvršća od umjetnog vlakna koje se koristi u vojne svrhe za izradu zaštitnih prsluka i šljemova. Tajna nastanka paukove niti još nije otkrivena.
U tradicionalnoj medicini paukova mreža se koristila za zacjeljivanje rana i smanjivanje krvarenja. Moderna je znanost otkrila i zašto: bogata je antiseptikom vebicilinom te koagulacijskim vitaminom K koji ima važnu ulogu u zgrušavanju krvi. Paukova svila se koristi i pri transplantaciji jer ne izaziva negativne imunološke reakcije. Koristi se čak i njegov otrov u istraživanjima insekticida, liječenju srčane aritmije i Alzheimerove bolesti.
Autor: Ivančica Krivdić/Nova Akropola