Ako bismo, međutim, godinu računali kao 12 takvih mjeseci , ona bi imala 354 dana, umjesto 365,25, koliko ih približno ima. Zato su ljudi odavno nastojali naći najzgodniji način kojim bi ujednačili računanje vremena po mjesecima i godinama. Svaki je narod imao svoj kalendar.
RIJEČ KALENDAR Riječ kalendar potječe od latinske riječi calendae. Tako se kod starih Rimljana nazivao prvi dan u mjesecu. Prvobitno značenje “calendariuma”: popis dugova. Naime, na kalende, odnosno na prvi dan u mjesecu, dužnici su morali urediti svoje dospjele dugove prema vjerovnicima.
Stari Rimljani su imali godinu od 355 dana sa 12 nejednakih mjeseci. Svake druge godine dodavali bi trinaesti, prijestupni mjesec sa 22 ili 23 dana. Kada će se umetnuti taj mjesec, određivao je vrhovni svećenik. On je to često činio neuredno i samovoljno , pa je u rimskom kalendaru vladala zbrka.
Gaj Julije Cezar preuzeo je stoga od Egipćana Sunčevu godinu sa 365,25 dana i razdijelio je na 12 nejednakih mjeseci. Budući da nije prikladno računati s četvrtinom dana, odredio je da se obična godina računa sa 365 dana, a da se svakoj četvrtoj, prijestupnoj godini doda jedan dan. Po njemu je taj kalendar nazvan julijanskim.
Da bi se uskladio stari s novim (julijanskim) kalendarom, godina 46. prije Krista imala je 455 dana. Osme godine naše ere julijanski se kalendar malo mijenja. Naime, kako se ne bi mislilo da je Cezar bio veći od cara Augusta , jer je sedmi mjesec (koji je naziv dobio po Juliju Cezaru) imao 31 dan, a osmi, nazvan po Augustu, “samo” 30, Senat odlučuje da oba ta mjeseca imaju po 31 dan, a da se veljači (februarius) oduzme jedan dan.
Po julijanskom kalendaru godina je duga 365 dana i 6 sati. Međutim, astronomi su kasnije izračunali da Zemlja obiđe Sunce za 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi. Razlikuje se od julijanske 11 minuta i 14 sekundi . Razlika ne izgleda velika, ali za 128 godina čini jedan dan.
U 16. stoljeću ta se razlika nagomilala na 10 dana. Papa Grgur XIII 1582. provodi reformu kalendara. Donosi uredbu da se 10 dana jednostavno preskoče tako da nakon 4. listopada 1582. odmah slijedi 15. listopada. Nova reforma nazvana je po njemu gregorijanska, a novi kalendar – gregorijanski kalendar. Da se razlika ne bi opet nagomilavala, dogovoreno je da svaka četvrta godina bude prijestupna, kao u julijanskom kalendaru, osim godina koje su djeljive sa 100, a nisu sa 400.
U pojedinim kalendarima godine se počinju brojiti od nekih mitoloških ili povijesnih događaja. Židovski kalendar broji godine od “nastanka svijeta” (3761. god.prije Krista), grčki od prve olimpijade (776. godine prije Krista), rimski od osnutka Rima (753. prije Krista), kršćanski od rođenja Krista (1. god. ), muslimanski od Muhamedova bijega iz Meke u Medinu (622.god.) itd.
MUSLIMANSKI [ISLAMSKI] kalendar ima Mjesečevu godinu od 354 dana, a po njemu se broje godine od 662. godine naše ere, tj. od hidžre (Muhamedovog odlaska iz Meke u Medinu)
Prema ŽIDOVSKOM KALENDARU, godine se broje od 3761. godine prije Krista. Židovska obična godina ima 12, a prijestupna 13 mjeseci.
BABILONCI su poznavali šest planeta te Mjesec i Sunce. Budući da je, prema njihovom vjerovanju, svako od tih nebeskih tijela gospodarilo jednim danom, uveli su novo mjerenje vremena: tjedan od sedam dana. Od njih su taj način računanja preuzeli stari Rimljani, koji su ga rasprostranili po svijetu.
PRVI EUROPSKI TISKANI KALENDAR izdao je Gutenberg 1448. godine u obliku zidnih astroloških listova.
Prvi mjesec JANUAR (siječanj) prozvan je po bogu s dva lica Janusu. Jedno mu je lice okrenuto naprijed, drugo unazad – stojeći tako na granici godina, vidi i prošlost i budućnost. Janus je bio bog svih početaka, pa čuvar kućnog i svih ostalih ulaza (lat. ianuae = vrata).
Početak godine na januar (siječanj) premjestio je Julije Cezar 46. godine prije Krista, kada je proveo reformu kalendara.
Naziv FEBRUAR (veljača) potječe od “februarius”, što doslovno znači “spada u čišćenje”. Rimljani su, naime, posljednji mjesec u godini smatrali mjesecom čišćenja. U tom mjesecu je bila Februa, praznik čišćenja. Ritual im je, kako su vjerovali, pomagao da čisti stupe u novu godinu, koja je počinjala u ožujku (martu).
MART (ožujak) nazvan je po legendarnom ocu Romula i Rema, bogu Marsu. Prema Ovidiju, sam Rem je zapovjedio da se prvi mjesec nazove po njegovu ocu.
APRIL (travanj) dobio je ime od latinske riječi “aperire” (otvoriti), i zbog pretpostavke da proljeće u tom mjesecu počinje “otvarati” latice cvijeća.
MAJ (svibanj), peti mjesec u godini, nazvan je po starolatinskoj božici Maji (Maia), većoj od velikih (maius= veći), koja je bila zaštitnica razbujale prirode.
JUNI (lipanj) nazvan je po Jupiterovoj ženi Junoni.
Prvobitno ime JULA (srpanj) u prvim rimskim kalendarima bilo je quintilis (peti), jer je bio peti mjesec. Novo ime dobio je po Juliju Cezaru u godini njegove smrti, 44. godine prije Krista.
AUGUST (kolovoz) je najprije bilo je sextilis (šesti), ali je sam rimski car August, koji je taj mjesec smatrao sretnim, prozvao po sebi.
U starom su Rimu slavili dolazak godine u proljeće, u ožujku (martu).
Zato je u njihovom kalendaru redoslijed mjeseci bio: mart, april, maj, juni, juli, august, septembar, novembar, decembar, januar, februar.
Oni su u početku godinu dijelili na 10 mjeseci: od marta do decembra.
Za vladavine Nume Pompilija (717. godine prije Krista) prešli su na Mjesečevu (lunarnu godinu) s dvanaest mjeseci.
Budući da su Novu godinu slavili i dalje u martu (ožujku), dva nova mjeseca uvrstili su na kraju, iza decembra.
Korijen SEPTEMBRA (rujan) je septem (lat. sedam), oktobra (listopad) je octo (lat. osam), novembra (studeni) novem (lat. devet) i decembra (prosinca) decem (lat.deset). To samo dokazuje koliki je utjecaj latinske kulture, jer se deveti mjesec negdje još naziva sedmim, deseti osmim, jedanaesti devetim, a dvanaesti desetim.
FRANCUSKI REVOLUCIONARNI KALENDAR je godinu raspodijelio na 10, umjesto na 12 mjeseci. Odluka o sastavljanju revolucionarnog kalendara donesena je 1793. godine. Ali, taj kalendar nije bio duga vijeka. Napoleonovom naredbom stupio je 1806. godine ponovno na snagu Gregorijanski kalendar.
Mjeseci francuskog revolucionarnog kalendara nazivali su se: vendemiaire (mjesec berbe), brumaire (mjesec magle), frimaire (mjesec mraza), nivộse (mjesec snijega), pluviộse (mjesec kiše),ventộse (mjesec vjetra), germinal (mjesec klijanja), floréal (mjesec cvjetanja), prairial (mjesec livada), messidor (mjesec žetve), thermidor (mjesec žege) i fructidor (mjesec plodova).
NAJDULJA OD SVIH GODINA bila je 46. prije Krista, koja je trajala 445 dana jer je produljena 90 dana kako bi se kalendar uskladio sa Sunčevom godinom. Ta je godina prozvana “godinom zbrke’’.
Ako je prvi dan jedne “obične” (ne prijestupne) godine, na primjer, ponedjeljak, Silvestrovo će te godine pasti također u ponedjeljak. Naime, svaka neprijestupna godina završava onim danom u tjednu kojim je počela jer se sastoji od 52 tjedna i jednog dana.
PRIREDILA: Snježana STANIN skolskiportal.hr
