Nika – grčka božica pobjede

Božica Nika (grč. Νίϰη, Níkē: pobjeda), kći titana Palanta i Stige, krilata je božica koja nosi ideju i poruku pobjede.

Grčka Božica Pobjede

Božica Nika (grč. Νίϰη, Níkē: pobjeda), kći titana Palanta i Stige, krilata je božica koja nosi ideju i poruku pobjede.

Kada je Zeus objavio rat Titananima, Stiks je na svijet donijela svoje četvero djece koje je trebalo pomoći u tom pothvatu. Rivalstvo, Snaga i Sila učinili su svoje, a nakon teške borbe Zeus je uspio. Zaplijenio je i porazio neprijatelje. Tada je pred njega ustupila, u vrtlogu prozirne tkanine kćer Nika – četvrto dijete i stavila mu vijenac na glavu.

‘’Ja sam božica pobjede, brža od vjetra, a moja ruka uvijek će okruniti one koji zasluže vječnu slavu.’’ legendarni je citat božice.

U grčkoj je mitologiji obično predstavljena krunom ili krilatom krunom oko glave, činijom ili peharom za libaciju, kadionicom ili lirom na kojima svira pobjedničku pjesmu. Također se prikazuje na novcu gdje drži palminu granu, budući da se stablo smatra simbolom pobjede. Ona predstavlja pobjedu u ratu, kao i u miru, tako da se ratnici, sportaši i umjetnici mogu nadati njezinom posjetu.

Tko želi slobodu, mora u napad,
on mora odnijeti svoju pobjedu rukama.
George Gordon Byron

U bitci s Titanima prikazuje se kako upravlja Zeusovim kočijama. Zbog toga je njezin lik postao amajlija putnicima neustrašivih namjera, pa je često ukrašavala prednji dio brodova. Često se identificira kao božica Atene, ili jedan od njezinih atributa, a Spartanci su je prikazivali u lancima – kako im ne bi pobjegla i kako bi zauvijek ostala u njihovoj službi. Ipak, najpoznatija i jedna od najmonumentalnijih njezinih predstava, poznata je između ostalog upravo po svojim raširenim krilima. Nastala je tijekom Helenizma, a danas je u moru posjetitelja koji prolaze kroz glavno stubište muzeja Louvre  sa sjedištem u Parizu.

Nika sa samotrake – neizostavna skulptura Louvre-a

Nika sa Samotrake, nepoznatog autora, najveće je i najuspješnije djelo helenističkog razdoblja. Iako joj nedostaju ruke i glava, figura je zadržala svoj očaravajuć doživljaj. Otkrivena je 1863. godine. Nagađa se da je autor bio učenik Praksitelove ili Lizipove škole, te neki vjeruju da je to bio Eutihid.  Visoka čak 2,44 metra, izrađena od najboljeg mramora iz Tala i Parosa, skulptura prikazuje snagu i ljepota oblika, čistoću ideje koju komunicira, a povjesničari umjetnosti nerijetko ju nazivaju vrhuncem antičke umjetnosti i utjelovljenjem njene estetike.

Francuski konzul i amaterski arheolog Charles Shampoaz pronašao je ovo nevjerojatno djelo 1863. na otoku Samotraq (koji je tada pripadao Osmanskom carstvu). Očaran, bez mnogo znanja o njenom porijeklu, ispravno je odlučio da je pošalje u Pariz. Od 1884. godine nalazi se u stalnoj postavci muzeja Louvre, koji je napustila, zajedno sa Miloska Venerom i Mikelanđelovim Robovima samo za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon rata, u Beču je otkriven je fragment ruke na temelju kojeg se došlo do zaključka da je jedna od ruku bila podignuta u znak pozdrava onima koji božici idu u susret.

Danas je izložena tako da ne možete posjetiti muzej a zaobići njen kip. Rijetko je kada moguće naći se usamljen pred njom, ali ima nečeg svečanog u prizoru velike skupine ljudi koji su s najrazličitijih strana svijeta došli pod noge božici pobjede, da se poklone njenoj drevnosti, ljepoti i poruci koju nosi.

‘Pobijediti sebe’

Jači je onaj koji pobijedi sebe,
nego tko savlada najjače utvrde.
Publius Ovidius Naso Ovidije

Pobjeda se u doba antike tumačila na kolektivnoj razini – radini narodnosti, pripadnosti i uzročno-posljedično, ratova. Danas većinom u kontekstu sportskih igara i natjecanja, ali i na osobnoj razini, velika je važnost shvaćanja pojma pobjede iz perspektive današnjeg pojedinca. Pobjeda nad samim sobom čest je izraz u opisivanju nadvladavanja i odmicanja od niskih obrazaca, loših navika, negativnih misli, riječi i djela te ponajviše uzroka svega: besvjesnosti.

Često shvaćana kao negativan pojam, pobjeda nužno nosi akontaciju borbe. Današnja ‘new age’ učenja često napominju kako je boriti se protiv nečega na energetskoj razini jednako kao i biti na strani toga protiv čega se borimo. Nije bitno je li za ili protiv, fokus je usmjeren u tome smjeru. S druge strane, ako je ta ista ‘borba’ protkana prihvaćanjem, nježnosti, strpljivosti i ljubavlju, ona prestaje nositi etiketu protivljenja i postaje rješavanje. Da, pridajemo pažnju ‘problemu’, ali na pravilan način. Upravo ovaj put u pobjedu mnogima je svakodnevna inspiracija, a drevna ikona božice Nike samom svojom pojavom podsjeća na pobjedu i snagu.

Nika kao inspiracija

Njezin zaštitni znak su krila, a poruka koju nosi inspiracija je mnogima. Poznate ličnosti tetoviraju njen lik, a ime jedne od najpoznatijih tvrtki sportske opreme posudila je Boginjino ime – Nike.

tekst: Gabrijela Pažur za atma.hr