Foto: Google
Moderan balet čijom se predvodnicom prije svih smatra Isidora Dankan obuhvata različite igračke škole i stilove, a predstavljaju ga izvođači, koreografi i pedagozi iz mnogih zemalja, koji teže da stvore novu formu igre koja bi odgovarala potrebama savremenog čovjeka.
Iako se ocem modernog baleta smatra ŽanŽorž Nover (1727–1810), francuski baletski igrač, reformator plesnog pozorišta 18. vijeka, koreograf i autor knjige „Pisma o plesu i baletu”, a njegov rođendan svuda u svijetu obilježava se i kao Svjetski dan igre, činjenica je da je klasični ili tzv. bijeli balet, kako se još naziva, dominirao do prve polovine 20. vijeka. Tek šezdesetih godina prošlog vijeka počinje istinsko priznavanje modernog baleta, koji tehnike iz klasičnog baleta koristi za slobodniji način igre i savremeniju ekspresiju i temu, izražavajući pokretom duh i priču modernog doba.
Univerzalni jezik igre
Isto kao i muzika, tako i moderan balet, ili savremeni ples, ima tu umjetničku univerzalnost koja preskače sve prepreke i zbližava i ujedinjuje ljude jezikom igre. Slavni flamenko igrač Izrael Galvan (Israel Galván) tvrdi da igra ima i iscjeliteljsku moć, da mu je pomogla da pobijedi ličnu introvertnost i otvori se prema ljudima.
Kako u praksi izgleda vrhunski savremeni ples, dobar je primjer predstava F.A.R (akronim od Flesh in the Age of Reason), britanskog koreografa Vejna Mekgregora i njegove trupe Random Dance, koja na veličanstven način ilustruje moderan balet propraćen semplovima Vivaldijeve muzike, elektronskom bukom i futurističkim svjetlom. Ništa neobično da je Mekgregor bio prvi moderan koreograf kome su se otvorila vrata i konzervativnog Londonskog kraljevskog baleta, da ga Njujork tajms poredi sa rok zvijezdom, kao i da je bio angažovan kao konsultant za pokrete u filmskom serijalu o Hariju Poteru. „Balet je i danas relevantan jer ima sposobnost da pokrene, izazove, uzbudi i provocira naše ljudske senzibilitete. Čak i klasični balet ima neviđenu mogućnost da nam omogući da iskusimo nešto drugo, nešto posebno, nešto čega inače nema u svim ostalim našim životnim iskustvima”, kaže on i objašnjava da su koreografija i kreativnost njegove matrice stvaranja.
Ne kaže se slučajno da „svako vrijeme stvara svoju umjetnost“. U 20. vijeku razvile su se nove plesne forme, poput savremenog i neoklasičnog baleta, koje odlikuju bogatiji i slobodniji pokreti tijela i izražavanje osjećajnosti, misli, ali i dramatike savremenog doba. Žorž Balanšin (George Balanchine) je u SAD razvio neoklasičan balet, razvijajući drugačiji ples u svojoj kompaniji „Njujork Siti balet” (New York City Ballet). Ubrzo dolazi i do procvata džez baleta, da bi danas u 21. vijeku moderan balet bio plesna forma potpuno otvorena za fuziju sa najrazličitijim muzičko-scenskim izražavanjima. U Rječniku modernog baleta, koji je izdat godine 1957, autor Fernard Hazan daje i hronološku strukturu igre, a knjiga Savremena igra iz 1980, koju potpisuje John Frenklin Koenig, danas se smatra antologijskom.
Čudo pokreta i gracioznosti
Međutim, moderan balet nije samo posmatračka umjetnost u kojoj gledalac uživa u čudu pokreta, gracioznosti, ekspresivnosti i u figurama plesača već je i aktivnost koju može da upražnjava svako ko voli ples, u skladu sa svojim mogućnostima, zdravstvenim stanjem i interesovanjima. Poput joge ili aerobika, moderan balet može da se vježba u mnogobrojnim školama za početnike i namijenjen je svim uzrastima, od djece do odraslih. Riječju, niko ne mora da bude primabalerina da bi se rekreativno bavio modernim baletom.
Benefiti od vježbanja modernog baleta su ogromni jer su vježbe usmjerene na oblikovanje tijela nizom pokreta koji aktiviraju osnovne mišiće našeg tijela, ali angažuju i um jer da bi se izvele sve vježbe kako treba, potrebna je i koncentracija i kontrola jer je svaki korak i pokret u baletu vrlo skladan. U sali za vježbanje nema drugih pomagala osim horizontalne šipke, ili prečke koja pomaže kod vježbi ravnoteže i disanja, snage i izdržljivosti. Jednom kada se savladaju osnovni koraci, osim uživanja u plesu, svaki rekreativni igrač počinje da primjećuje kako je sve gipkiji, kako mu je figura ljepša, a sigurnost u vlastite pokrete veća i bolje kontrolisana.
Istorija
U Italiji se još u 15. vijeku javljaju počeci onoga što danas zovemo savremeni balet, da bi se jedan vijek kasnije ideja drugačijeg plesa proširila na Francusku i druge zemlje. U početku se nazivao slobodan ples, a epitet moderni najviše se koristi oko 1900. godine, kada jedan broj slavnih baletskih igrača odbacuje krutost klasičnog baleta, kao i klasične baletske patike i kostime. Početkom 20. vijeka Sergej Đagijev (rođen 1872. u Rusiji, umro 1929. u Veneciji) počinje saradnju sa „pobunjenim” mladim koreografima i muzičarima, kreirajući svoju verziju modernog baleta. Ovaj ruski baletski impresario, pokrovitelj i umjetnički kritičar, ušao je u istoriju modernog baleta i kao osnivač značajne trupe Ballets Russes, u kojoj su rođene neke od najvećih plesačkih i koreografskih zvijezda 20. vijeka.
Pina Bauš
Ikona modernog plesa Pina Bauš (1940– 2009), kćerka gostioničara, zaljubila se u balet još kao sasvim mala djevojčica. U četrnaestoj godini je počela da uči ples na Visokoj baletskoj školi u Esenu, da bi studije nastavila u Njujorku, a onda se kao solistkinja vratila u rodnu Njemačku, gdje 1973. postaje najmlađi direktor Plesnog teatra u zemlji, o kome je govorila: „Nije riječ samo o umjetnosti i sposobnosti, riječ je o životu, o pronalaženju govora o životu. Da ples, kako ga mi pokazujemo, budi osjećanja, sjećanja i nade zajedničke za sve ljude.”
Pina Bauš je napravila pravu revoluciju u plesnom pozorištu i kao ikona savremenog plesa i koreografije dobitnica je mnogobrojnih nagrada (japanska nagrada Kjoto, Zlatni lav na Bijenalu u Veneciji i dr.). Kada je umrla, pozorište La Feniče u Veneciji je spustilo zastave na pola koplja, za njom su žalili i Pedro Almodovar i Vim Venders i cijeli umjetnički svijet na planeti, nazivajući je i najvećom damom plesnog teatra.
Autor: A. Vučković/ Betty.ba