Foto: Depositphotos/Baloncici
Fizičar, univerzitetski profesor, veliki dobrotvor i odani rodoljub zalagao se za primjenu naučnih dostignuća u poljoprivredi i stalno obrazovanje poljoprivrednika
Piše: Gordana Perunović Fijat
Mihajlo Pupin bio je naučnik svjetske slave i glasa, utemeljivač savremenih komunikacija, proslavljeni fizičar čiji se svi patenti koriste i danas i omiljeni profesor na Univerzitetu Kolumbija. Bio je također i prvi čovjek sa ovih prostora koji je dobio Pulicerovu nagradu. Njegov pronalazak, “Pupinovi kalemovi” donio mu je bogatstvo koje je ulagao u dobrotvorne svrhe, naročito u stipendiranje mladih ljudi.
Život “preko bare”
Rođen je u selu Idvor kod Kovačice u susjednoj Srbiji, 1854. godine u porodici poljoprivrednika, Konstantina i Olimpijade. Sa nepunih 20 godina morao je da prekine studije u Pragu zbog očeve smrti, a zbog siromaštva odlučio je emigrira u daleku Ameriku. Kad se iskrcao u Sedinjenim Američkim Državama, imao je, prema vlastitom priznanju, pet centi u džepu. Novac je potrošio na skroman obrok, ostavši potpuno sam, među ljudima koje nije poznavao niti govorio njihov jezik, a onda pet godina radio najteže fizičke poslove učeći jezik i obrazujući se.
Školovao se u SAD i u Velikoj Britaniji, na Kembridžu, i kao dobar student bio oslobađan školarine. Poslije 25 godina, predavao je elektrotehniku na Univerzitetu Kolumbija i postao prvi diplomata Srbije u SAD.
Pulicerovu nagradu osvojio je za svoju autobiografiju 1923. godine. Ovo djelo prevedeno je na srpski jezik 1929. godine, pod naslovom “Od pašnjaka do naučenjaka”. U njemu ističe ulogu svoje majke Olimpijade, koja je, iako nepismena, stalno podsticala sina da čita i uči.
Podstakao osnivanje NASA-e
Pupin je bio jedan od osnivača organizacije iz koje je vremenom nastala NASA i cijelog života vjerovao u edukaciju. Umro je u Njujorku 1935. kao nosilac mnogobrojnih odlikovanja i čovjek po kome je jedan krater na mjesecu dobio ime.
Njegov rad ugrađen u današnje digitalne projekte u poljoprivredi
Međutim, Pupin je imao još jednu veliku ljubav i polje interesovanja: selo. Znao je “iz prve ruke”, iz vlastitog iskustva, kako izgleda život u selu, jer je u njemu proveo djetinjstvo i mladost. Znao je kako funkcioniše poljoprivreda i kako poljoprivrednici teško žive i rade. Po rodnom Idvoru, dodao je sebi prezime Idvorski.
Kupio je poljoprivredno imanje u svojoj novoj domovini i kad nije predavao na univerzitetu ili se bavio pronalascima radio je sa radnicima, govoreći da ga to podsjeća na Idvor. Značajan je za agrar zbog svog historijskog zalaganja za edukaciju poljoprivrednika. Smatrao je da primjena savremenih naučnih metoda mora da dođe do svake ruralne sredine kako bi se unaprijedila proizvodnja i olakšao život u selu.
Memorijalni kompleks posvećen Mihajlu Pupinu u Idvoru (Foto:Wikimedia Commons/Mickey Mystique)
Iako fizičar i pronalazač u oblasti telekomunikacija, shvatao je da napredak društva zavisi od jake poljoprivrede, zbog čega se zalagao za sistemski razvoj poljoprivrednih domaćinstava. Njegov rad je ugrađen u današnje digitalne projekte u poljoprivredi. Osnovao je mnoge fondove u Kraljevini Jugoslaviji, naročito fond koji je dodijelio “Privredniku” za školovanje omladine i nagrađivanje vanrednih uspjeha u poljoprivredi.
Od svojih sredstava podigao je narodni dom “Mihajlo Idvorski Pupin” u Idvoru sa željom da ovaj dom postane univerzitet za poljoprivrednike, voćarska i baštovanska škola. Želja mu se nije ispunila. U Idvoru danas postoji Memorijalni kompleks posvećen Mihajlu Pupinu. Njegovo ime nose mnoge škole i naučne institucije u Srbiji.