Emocionalna inteligencija, sposobnost prepoznavanja osjećanja: Emocionalno pismene osobe su svjesne svojih vrlina i mana, odlično procjenjuju druge osobe, prihvataju promjene, nije ih lako uvrijediti.
Obrazovanje uma bez obrazovanja srca nije nikakvo obrazovanje – davno nas je upozorio Aristotel. Ali nismo ga poslušali, jer istraživanja pokazuju da je većini ljudi više stalo do toga da iskažu mudrost, a ne emocije. Ako i razumijemo svoja osjećanja, često ne razmišljamo zbog čega su tu, ne umijemo da ih izrazimo ili nam nije u interesu da ih preispitamo. Ili smo možda najpametniji na svijetu ali nam je emocionalna inteligencija “na tankom ledu”. I zato nam je teško da se približimo i sebi i drugima, kao i da izgradimo dublje i kvalitetnije odnose. O tome šta se još dešava u odsustvu emocionalne inteligencije, zbog čega je ona važna, koliko nam olakšava i uljepšava život, kako prepoznajemo osobe kod kojih je razvijena, razgovarali smo sa psihoterapeutom dr Zoranom Milivojevićem. Sagovornik “Života plus” kaže da je emocionalno inteligentna osoba ona koju doživljavamo kao prijatnu, simpatičnu, uspješnu i pametnu.
– To su oni ljudi koje zovemo životnim pobjednicima – precizira Milivojević, autor knjige “Emocije – psihoterapija i razumijevanje emocija”, koja je na 16 fakulteta u regionu uvrštena kao udžbenik. – Ukratko, emocionalno pismene osobe imaju značajne prednosti u odnosu na druge. Bolje poznaju sebe, promišljaju svoja osjećanja, umiju da razlikuju razumne emocionalne reakcije od iracionalnih, u boljem su kontaktu sa sobom. Zbog toga više razumiju druge i lakše se kreću u socijalnom svijetu, ostvarujući uspjehe u svim sferama. Otpornije su na stres, pa istraživanja pokazuju da su zadovoljnije, mentalno i tjelesno zdravije.
Znati da kažeš “ne”
Nije jednostavno izmjeriti koeficijent emocionalne inteligencije, ali je istraživanje kompanije “Telesmart”, u kojem je učestvovalo milion ljudi, pokazalo da osobe koje njom mogu da se pohvale imaju neke zajedničke osobine. Prepoznaju se po snažnom, emotivnom rečniku, svjesne su svojih vrlina i mana, odlično procjenjuju druge osobe, prihvataju promjene, nije ih lako uvrijediti, znaju da kažu “ne”, sklanjaju se od negativnih i “otrovnih” ličnosti, jasno im je da je savršenstvo nerealni zanos...
Mada je nama često prva asocijacija na emocionalnu pismenost empatija, saosjećanje dolazi kao rezultat prisustva svijesti o sopstvenim osjećanjima.
– Kada je neko u stanju da prepozna i imenuje svoje emocije, tugu, radost, bes, da ih poveže s događajima u spoljašnjem svijetu, tada mnogo bolje razumije sebe, svoje reakcije, vrijednosti i način na koji gleda na sebe i druge. Poznavati svoja osjećanja je preduslov da bolje razumijemo osjećanja drugih, kako oni tumače situacije i reaguju na njih. To se ne odnosi samo na jasno izražene emocije, već i na one prikrivene i sakrivene. I zato je prepoznavanje svojih osjećanja preduslov za ono što zovemo empatijom – prepoznavanje kako drugi doživljavaju neke situacije. A kada neko dobro “čita” druge, sposoban je da se bolje odnosi prema njima i gradi kvalitetnije odnose – objašnjava Milivojević.
Iako su bebe od sedam mjeseci u stanju da prepoznaju emocije ljudi koji ih okružuju, a u petoj godini djeca već znaju da razlikuju lažna od pravih osjećanja, dok su sa 11 svjesna postojanja mješovitih emocija, emocionalna inteligencija je nešto što se u najvećoj mjeri uči. Zato je, naglašava psihoterapeut, bolja upotreba termina emocionalna pismenost. I objašnjava:
– On podrazumijeva da svako može da se opismeni. Kada ljudi nauče šta neko mora da misli da bi se pojavilo određeno osjećanje, tada mogu da zaključe kako je procenio neku situaciju. Zato je važno da se stiču znanja o emocijama, a zatim primjenjuju na sebi. Ali oni koji smatraju da osjećanja samo komplikuju život, bore se protiv njih i pokušavaju da budu samo “razumni”, najmanje uče o emocijama i najmanje su spretni u interakciji sa drugima, privatno ili poslovno.
Milivojević navodi i da je važno da se prema osjećanjima napravi distanca, kako bismo mogli da ih preispitamo, da procjenimo da li su primjerena ili nisu, učeći iz grešaka kada su neadekvatno izražena.
Emocionalno opismenjavanje
Jedna od najčešćih dilema je da li je emocionalna pismenost preduslov drugih tipova inteligencije i može li emocionalno inteligentna osoba da kuburi sa, recimo, socijalnom vještinom. Psihoterapeut objašnjava da je inteligencija kao takva definisana kao sposobnost, dok emocionalna uključuje i odnose sa drugima.
– Zato emocionalno pismeni ljudi imaju razvijene socijalne veštine. Oni su vješti u komunikaciji sa drugima, dok neko ko “ne umije” sa ljudima svakako nije emocionalno inteligentan. Neka istraživanja pokazuju da oni koji zastrašuju druge vrše psihičko nasilje nad vršnjacima u školi, zahtjevaju da uvijek bude po njihovom i imaju nizak koeficijent emocionalne inteligencije. Zato i postoje programi u školama za “emocionalno opismenjavanje” djece, kako bi bolje razumjela druge, uspješnije pregovarala u konfliktima i sticala manje neprijateljstava – naglašava sagovornik.
Izvor: novosti online
