Prve kahvehane pojavile su se u Istanbulu 1555. godine i postepeno se prošile diljem Carstva.
U ovim krajevima teško je zamisliti život bez kave. Kafići su mnogima važan dio rutine, nekima i svakodnevnice. Za razliku od mnogih segmenata društva, slobodno se može ustvrditi da su kafići ovdje odlični. Probajte, recimo, naći loš kafić u Sarajevu ili Zagrebu – namučit ćete se. U toj mjeri su dobri da možemo špekulirati: kad bi npr. BiH i njen državni aparat bili napola dobri i uspješni kao tamošnji kafići, gdje bi takvoj državi bio kraj.
Tradicionalna kava došla je s Turskom. Slična je svugdje, ali je različito nazivaju. U Grčkoj i na Cipru zovu je grčka kava. U Bosni je bosanska, u Armeniji armenska, a u Turskoj, Hrvatskoj i Srbiji je turska.
Ovdašnji kafići i kavane uglavnom su za razonodu i druženje, ali nekada je znalo biti drukčije. U slučaju Otomanskog carstva može se govoriti o značajnom utjecaju na društvene promjene koje su u konačnici dovele do raspada ovog velikog imperija.
Kako piše magazin Economist 1843, u Otomanskom carstvu kava se pojavila za vrijeme vladavine Sulejmana Veličanstvenog. Došla je iz Jemena, a s njom je došlo i ime – qahwah. Ubrzo je postala jako popularan napitak. Legenda kaže da je sultanova žena, Hürrem Sultan, zbog gorčine uz kavu počela uzimati čašu vode i komad rahat lokuma, što je i danas tradicionalni način konzumiranja.
Prve kahvehane pojavile su se u Istanbulu 1555. godine i postepeno se prošile diljem Carstva.
Uskoro su počeli i prvi problemi. Kahvehane su bile mjesta gdje su se ljudi družili, razmjenjivali informacije, zabavljali, ali i educirali. Naime, pismeni građani čitali su vijesti onima koji nisu znali čitati. Dvorski zvaničnici tračali su o dešavanjima na dvoru, janjičari (sultanove elitne postrojbe) planirali proteste protiv sultana, a trgovci širili glasine o novim ratovima.
Vlasti na kahvehane počinju gledati kao na prijetnju. Neki sultani šalju špijune da im dojave kakvo je raspoloženje u narodu. Sultan Murat IV čak ih je pokušao zatvoriti, ali donosile su previše novca u državne kofere.
Tijekom 19. stoljeća širom Carstva pojavljuju se nacionalni, emancipatorski pokreti, a s njima raste i popularnost kavana. Ondašnji intelektualci se okupljaju u kavanama, planiraju poteze i sklapaju savezništva. Vremenom ovi napori dovode do uspostave nezavisne Grčke 1821., Srbije 1835. i Bugarske 1878. S pravom se zato može reći da su kavane, tj. kahvehane bile važne u ovim povijesnim procesima.
Bilo bi izvrsno kada bi danas naši stvarni i virtualni kafići i kavane mogli odigrati sličnu ulogu.