Jabuticaba, voće koje uspjeva na jugoistoku Brazila i čiji plodovi rastu drugačije od ostalih biljaka.
Jabuticaba, zvano još i “stablo brazilskoga grožđa”, specifično je po tome što njegovi plodovi rastu visoko po stablu drveta. Razlog tome je taj da bi se zaštitili od predatora.
Takođe, razlog izrastanja plodova tik uz samo drvo jeste i njihova čvrstina. Tako se plod ne može lako otkinuti, što mnogim životinjama predstavlja problem
Ovo voće koristi se za pravljenje džema, ali se koristi i kao osvježavajući napitak.
Slatki, jestivi plodovi su maleni i okrugli, prečnika oko 3-4 cm, sa jednom do četiri sjemenke, tamno ljubičaste boje svana, a bijele ili roze boje iznutra.
Latinski naziv ove vrste stabla glasi Plinia cauliflora, a pošto se ono nalazi unutar porodice biljaka Myrtaceae, srodno je s nama poznatom biljkom mirtom. Naziv Jabuticaba potječe iz jezika južnoameričkog naroda Tupi, na kojem “jabuti” znači “kornjača”, a “tupi” znači “mjesto”, pa se naziv ovog drveta prevodi kao “mjesto kornjača”. Ovakav mu je naziv dan zato jer su njegovi slatki grozdoliki plodovi prilikom otpadanja s drveta privlačili lokalne kornjače koje su se njima hranile.
Ovo je drveće autohtono na području Brazila, ali ga je moguće naći i u Argentini, Čileu i Peruu.
Stablo može narasti do visine od 15-ak metara, no obično je potrebno čak i do 20 godina da iz sjemenke izraste novo stablo i počne rađati jestive plodove
Pozitivna strana sadnje Jabuticabe jest ta da je drvo prilično prilagodljivo različitim podnebljima i vrstama tla, a kada jednom konačno izraste i počne rađati plodovima, onda tokom cijele godine stablo je bogato plodovima.
Mlado lišće drveta Jabuticabe u početku je ružičaste nijanse, te kasnije pozeleni. Cvjetovi, koji također pupaju iz debla drveta lijepe su bijele nijanse.
Osim kao prehrambena namirnica, Jabuticaba je širom svijeta popularan izbor za uzgoj minijaturnog bonsai drveća.
