Životinje su oduvijek bile inspiracija za razne mitove, poput onog: ako prerežete glistu na pola, dobit ćete dvije.
Dosta ovih mitova dolazi iz crtanih filmova, a donosimo vam 5 popularnih za koje ste morali čuti… a većina ljudi još uvijek vjeruje da su istiniti…
1. Ako prerežete glistu na pola, dobit ćete dvije
Za većinu djece, ovo je bio prvi pokušaj biologije. Pronađu glistu, prerežu je na pola – i desi se čudo: obje polovice su još uvijek žive!
Za biologe ‘crv’ se odnosi na mnoge, vrlo različite organizame. Sposobnost da regenerišu dijelove tijela se razlikuju kao nebo i zemlja, iako se repovi općenito lakše regenerišu. Kod glista, repovi obično umiru kada ih prekinete, dok kod drugih vrsta ‘crva’ mogu ponovo izrasti. Neke vrste mogu čak regenerisati i dijelove glave. Gliste imaju kompleksno izgrađeno tijelo, sa mozgom, srcem, organima za probavu, repom…
Dakle, ideja da prerežete glistu na pola i dobijete dvije je isto toliko luda kao da to učinite sa kravom ili psom.
Ovaj mit vjerojatno potječe od jednostavnog nesporazuma. Crvi, kao i većina kukaca, imaju regenerativne sposobnosti, samo što nisu toliko napredne kao što mislimo. Dakle, ako ste odrezali dio repa gliste postoji mogućnost da bi novi mogao izrasti.
A zašto se obje polovice kreću? Zato što se grče od silne boli koju ste im nanjeli, dok ‘ispaljuju’ posljednje nervne signale. Slična stvar se dešava i kod dekapitulacije kokoški i ljudi. Ukoliko se i dalje pitate… Da, gliste, nakon što ih prepolovite – umru.
2. Zečevi jedu mrkvu, Miševi vole sir
U svijetu mitova, mrkve su za zečeve ono što su banane za majmune. Jedina stvar koja je ‘sigurnija’ od zeke sa mrkvom, je miš koji voli sir. Ukoliko na mišolovku ne postavite veliki (trokutasti) komad sira, miš nikada neće ući u klopku.
Crtići su zagorčali život zečevima. Dovoljno govori činjenica da na svakoj web stranici o zečevima mora biti ovo upozorenje: „Ako pokušate hraniti zeca samo mrkvom, on će umrijeti“. Ako se vašem zecu ipak svidi mrkva, i dalje morate paziti koliko mu dajete da je jede.
Zečevi koji žive van crtanih filmova uglavnom jedu sijeno i zelenilo. Ako dadnete zecu mrkvu sa zelenim vrhom, on će pojesti samo zeleni vrh.
Što se tiče miša i sira… miševi imaji jako osjetljivo čulo mirisa… a većina sireva ima jake mirise, od kojih miševi doslovno bježe.
Nedavna studija je pokazala da miševe odbija hrana poput sira, a da ih privlači ona koja sadrži relativno više šečera, kao što su žito i voće. Ovaj mit je napokon prepoznao i Britanski Parlament, te izdao ‘zvaničnu napomenu’ da je najbolje da se miševi namame keksom, žitaricama ili čokoladom.
3. Ptica napustiti svoje ptičiće ako ih dotaknete
Prvo, ptice rijetko koristite čulo mirisa, i umjesto toga oslanjaju se na oči i uši. Dakle, ne, ne može odmah osjetiti kada je njena beba zaražena ljudskim mirisom, koji ostaje na njoj nakon što je dotaknete.
Drugo, ptice zaista nije briga da li ste dotakeli njihove mlade ili ne. Iako, ako to činite dok ptičić uči da leti može biti štetno za njega, to ne spriječava majku da ih hrani i vodi brigu o njima. Majke ptice su vezane za svoje mlade u dobrim i lošim momentima, baš kao što su i vaše majke vezane za vas.
Treće, ukoliko zaista i nađete malo ptiće ispod drveta, vjerovatno je ispalo iz gnjezda i iako ga majka neće sigurno napustit jer ste ga dotakeli, ipak ga ne premještajte na drugu lokaciju, jer će ga to samo razdvojiti od majke, koja je u tom trenutku vjerovatno u potrazi za hranom.
4. Bikove iritira crvena boja
Za mnoge od nas, jedini dio španjolske kulture za koju znamo je da se okupljaju na stadionima, gdje čovjek u smiješnom odjelu maše ljutom biku komadom crvenog platna ispred nosa. S ciljem da ga još više naljuti.
A onda ste u jednom trenutku vašeg života vidjeli, vjerojatno u crtanom filmu, da je crvena boja ta koja ljuti bika.
Zašto je ovo samo mit? Zato što su bikovi u stvarnom životu daltonisti (uopšte ne razlikuju boje). Ono što bikove razbjesni je mahanje platna ispred očiju.
5. Kamile pohranjuju vodu u svoje grbe
U stvarnosti, kamile ne pohranjuju vodu u svoje grbe, već masnoće. Manoće su mnogo korisnije od vode u pustinji, jer daju kamilama energiju koja im je potrebna da bi se njihov metabolizam održao. Ne zaboravite da je hrana, kao i voda, jako rijetka pojava u pustinji.
Ako se pitate da li kamile trebaju vodu i kako ne dehidriraju – naravno da trebaju i naravno da mogu dehidrirati. Ali uzmite u obzir činjenicu da tijelo kamile funkcioniše drugačije od tijela čovjeka. One se mogu same ohladiti i ostati hladne mnogo duže od ljudi. Takođe imaju i posebne ćelije koje ne dozvoljavaju da im padne krvni pritisak kada padne zapremina tijela. Sve to doprinosi činjenici da mogu prevaliti jako dug put bez dehidracije.
Jedan izvor ovog mita dolazi iz drevnog Rima, gdje je filozof/prirodnjak Pliny zaključio da kamile imaju dva stomaka, jedan za hranu i drugi za vodu. Neupućena javnost, vidjevši da kamila ima dvije grbe, zaključila je da je u njima smješten stomak.
Drugi izvor je taj, da pustinjski nomadi – u vremenima očaja, raspore kamilu i piju vodu iz nje. Ovo se zapravo i dešava, popiju vodu koja se pomješala sa hranom koju kamila još nije probavila. Važno je zapamtiti da piju vodu iz stomaka, a ne grbe.