Ove otoke opasnim i napuštenim nije učinila priroda – već ljudi.
Na otku Ilha Grande de Queimada, Otoku Zmija, na svaki metar kvadratni dođe po jedna zlatna zmija, jedna od najotrovnijih vrsta na svijetu. Na otoku Miyakejima, zbog vulkana svi stanovnici nose gas maske. Ali ova dva otoka, iako su izuzezno opasna, ipak nisu ni blizu negostoljubiva kao otoci na kojima vas može ubiti radijacija, antraks, boginje…
Ove otoke opasnim i napuštenim nije učinila priroda – već ljudi.
5. Otok Runit
Opasnost: Skladište radioaktinog otpada
Otok Runit je maleni otok koji se nalazi u sklopu Enewetak (ili Eniwetok) atola, skupa od 40 otočića u Pacifiku. Između 1946. i 1962. godine, američka vojska je provela 105 atmosferskih nuklearnih pokusa nad “Pacific Proving Grounds”, šifra za Enewetak atol, kao i još nekoliko drugih obližnjih pacifičkih atola.
U kasnim 1970-im, u nastojanju da očistite otoke od radioaktivnog otpada koji je ostao nakon silnih eksplozija, američka vlada je odlučila da napravi kupolu (kodni naziv ‘kaktus’) u koju će smjestiti sav radioaktivni materijal na jednom od otoka – Otoku Runit.
Kao baza za za kupolu čija je izrada koštala oko četvrtinu milijarde dolara poslužio je gigantski krater koji je stvorila 18-kilotonska nuklearna bomba. Zidovi kupole su napravljeni od oko pola metra debelih 358 betonskih ploča, a cijela površina zauzima oko 10.000 kvadratnih metara.
1980. godine, Vlada je objavila da je Otok Runit siguran za stanovanje. To jest, ako želite spavati pored gigantske kupole prepune radioaktivnog otpada – sa Gajgerovim brojačem ispod jastuka.
4. Vozrozhdeniya
Opasnost: Velike boginje, Antraks, Tuleramija…
Vozrozhdeniya je otok koji je nekada pripadao sovjetskom Savezu, a koji danas dijele Kazahstan i Uzbekistan. Otok, koji od nedavno tehnički više nije ni otok, nalazi se u Aralskom moru (Aralskom jezeru) čiji se vodostaj u posljednjih 50 godina značajno smanjio i pri tome spojio nekoliko malih otoka sa kopnom.
Vozrozhdeniya, poznat i kao Otok Preporoda, je 1948. godine postao dom Sovjetske laboratorije za biološka oružja. U njoj su se testirali neki od najopakijih virusa i bakterija, sposobnih da izbrišu cijele gradove i države sa lica planete. Velike boginje, Antraks, i Tuleramija su samo neke od opasnosti koje ovdje vrebaju.
Laboratorija je napuštena 1992. godine, a mnoge posude sa smrtonosnim sporama (biološkim oružjem) nisu pravilno skladištene ili uništene, a tokom narednog desetljeća – zabilježeno je da se veliki broj virusa uspio osloboditi.
2000. godine, uz pomoć SAD-a, uspješno je dekontaminirano deset lokacija za pohranu antraksa, a vlada Kazakhstana tvrdi da je ovim potezom Vozrozhdeniya očišćena – iako se još uvijek niko ne usuđuje da u skoro vrijeme priđe napuštenom gradiću u kojem je bila smještena laboratorija.
3. Farallonski Otoci
Opasnost: Nuklearni otpad
Farallonske Otoke čini skupina otoka u Farallonskom zaljevu, na obali San Francisca, Kalifornija, SAD. Oni su prirodno utočište kitovima, tuljanima i morskim psima, kao i mnogim morskim pticama.
No, na dnu oceana koji okružuje otoke vreba potencijalna katastrofa u obliku tona i tona kontenjera prepunih nuklearnog otpada.
Od 1946. pa sve do 1970. godine more koje okružuje otoke služilo je kao odlagalište nuklearnog otpada. Tačan rizik za okoliš je nepoznat, ali se vjeruje da bi pomijeranje kontenjera koji sadrže toksične materije moglo izazvati katastrofalne posljedice, te da je sigurnije ako se (još uvijek) ne diraju.
Iako su otoci i more relativno sigurni za životinje (i ronioce koji ovdje često dolaze), curenje samo jednog kontenjera bi moglo kontaminirati cijelo područje.
2. Otok Gruinard
Opasnost: Antraks
Otok Gruinard (naslovna slika) je mali otok oko 1,1 kilometar udaljen od obale škotske.
U Drugom svjetskom ratu, britanska vlada je upravo ovdje odlučila da započne sa testiranjem antraksa kao biološko oružje, te je uz upotrebu sile kupila otok od njegovih prvobitnih vlasnika. Otok je ostao kontaminiran antraksom cijelo jedno desetljeće – sve do 1986. godine, kada je 280 tona formaldehida (mravlja kiselina) ispušteno na otok kako bi se spore ubile.
Gruinard Otok je proglašen slobodnim od opasnosti 1990. godine, ali se ipak još uvijek smatra opasnim – s obzirom da još uvijek niko ne zna (a nadamo se da nikada neće ni saznati) koliko su zapravo dugoročni učinci formaldehidai da li će se antraks ikada vratiti…
1. Bikini atol
Opasnost: Radijacija
Bikini je atol u Mikroneziji koji pripada Republici Maršalovi Otoci, otočju u Tihom oceanu.
1946. godine, ovdje se desilo jedno od najkatastrofalnijih nuklearnih testiranja u istoriji – kodno ime: Operacija Crossroads. Jedna od eksplozija, nazvana Baker (slika iznad), oslobodila je neočekivano velike količine radioaktivnog materijala koji je kontaminirao obližnje otoke, ocean i brodove. Katastrofa je bila devastirajuća za cijeli eko sistem Bikini atola.
Zatim, u martu 1954. godine SAD su ovdje testirale i hidrogensku bombu u operaciji poznatoj kao Castle Bravo. Ovo je bila najveća nuklearna eksplozija koju je SAD ikada stvorila. Zračenje je zahvatilo mnogo veće područje od očekivanog, intenzivno kontaminirajući okolne otoke, kao i posadu najmanje jednog japanskog ribarskog broda (za jedan se sigurno zna).
1968. godine američka vlada je odlučila da je Bikini atol ponovo siguran za stanovanje. No, ova odluka je pala prerano. 1978. godine grupa francuskh naučnika je otkrila izuzetno visoke razine stroncija–90 (radioaktivni izotop stroncija) u tijelima lokalnih stanovnika, a prijavljeni su i brojni slučajevi pobačaja, kao i drugi zdravstveni problemi stanovnika Bikini atola.
1998. godine, Međunarodna agencija za atomsku energiju je ocijenila kako Bikini atol – zbog velike razine radijacije – još uvijek nije pogodan za stanovanje.