Fojnica, vjerovatno jedini grad u BiH u kojem bi se moglo pronaći zlato, živi svoju svakodnevnicu izvan dnevnopolitičkih tema i nažalost, bez dovoljnog broja turista.
Piše: Muhamed Kovačević
Smješten u središnjem dijelu BiH s nešto više od 12 000 ljudi, prema popisu iz 2013. godine, Fojnica je tipičan primjer solidnog manjeg grada, koji se nalazi na tom teritoriju BiH. Ako krenete iz Sarajeva, za otprilike sat vremena vožnje automobilom ste tamo. Neprikosnovena i dobro očuvana prirodna ljepota će vas oduševiti, kao i dvije stvari po kojima je ovaj gradić i poznat u BiH, a to je Franjevački samostan Duha Svetoga i kompleks lječilišta „Reumal“.
Ostatak infrastrukture u Fojnici, nažalost, i nije baš na zavidnom nivou. Grad pripada Srednjebosanskom kantonu, koji je uz Posavski kanton, ali i Kanton 10, jedan od finansijski najslabijih u Federaciji BiH, a to se i te kako osjeti kada, recimo, pokušavate pronaći parking u centru grada ili kada pokušate da se orijentišete na koji način da dođete do jedne od dvije gradske znamenitosti. U duhu sveopće političke situacije u BiH treba naglasiti, da je Fojnica jedna od istinski rijetkih multietničkih sredina, gdje ipak u znatnom broju prednjače Bošnjaci, dok je značajna brojka Hrvata u urbanom životu grada totalno neprimjetna. Tu se, naravno, ne ubraja ukazivanje časnih sestara u gradu, što je za Fojnicu pravi raritet, ali kao objektivni posmatrač ne možete da ne primijetite kako je hrvatski korpus sveden isključivo na životarenje i djelovanje Franjevačkog samostana. Namjerno sam napisao životarenje, jer pored činjenice da samostan ima impresivnu muzejsku kolekciju raznih historijskih i arheoloških artefakata, kompletan kompleks zajedno s predivnom crkvom čeka na neophodnu restauraciju, koja zbog pasivnosti države, odnosno svih nivoa vlasti, nikako da stigne. S druge strane, nakon neuspješnog pokušaja totalnog urušenja termalnog ljekovitog lječilišta „Reumal“, stvari su otišle u drugom izuzetno povoljnom smjeru, gdje je kompleks, preživjevši pandemiju korone, zasijao u novom sjaju s obnovljenom, odnosno, renoviranom infrastrukturom, koja će omogućiti nova zapošljavanja stručnih osoba iz oblasti medicinskih i srodnih nauka, što je u trenutku u kojem se nalazimo i s obzirom da je očevidno da u samom gradu nedostaje omladine, jednostavno veoma važna stvar.
Ponuda društvenog života u Fojnici je skromna. Doduše, postoje tu dva kafića koja se svojim modernim izgledom, ali i modernom muzičkom podlogom, mogu bez trunke stida takmičiti sa sličnim kafićima, koji se nalaze u strogom centru Sarajeva ili Mostara. Nasuprot njih, u Fojnici se mogu pronaći i lokalne kafane, koje se žargonski zovu „birtije“, s estetikom koja će vas brzo vratiti u kasne sedamdeste godine prošlog stoljeća. Ono što bi moglo biti posebno zanimljivo jeste da grad Fojnica ima svoju robnu kuću, ali nema tržni centar i nema značajan broj kladionica, što je prilično nevjerovatna stvar.
Nažalost kulturno-sportski život u Fojnici je također skroman. Ne postoji ni kino, a ni pozorište kao simboli kulturnog življenja u gradu. A sportski koletivi ne igraju značajnu ulogu u državnim okvirima. Skromnost je sinonim za ovaj mali simpatični grad, u kojem pored svega žive jako pristupačni i gostoljubljivi ljudi. Pa, ako vas put nanese ili ako ne znate gdje biste otišli na izlet, da posjetite neko novo mjesto, obavezno izaberite Fojnicu. Sigurno se nećete pokajati.
Foto: Muhamed Kovačević