Sat vremena hoda od imperijalnog grada Kuska, uspon vodi do impresivne visoravni na 3.600 metara nadmorske visine. Dah zastaje pred kiklopskim zidovima zvanim Saksajvuman. Oni su razliciti od Stonehenge-a, egipatskih i piramida Maja. Drugaciji od bilo kojih predistorijskih megalita. Kada su ih prvi put ugledali, spanjolski hronicari su belezili: "Ove spektakularne zidine nemaju poredjenja u Starom svetu".
Kako nikakvog dokaza – osim priča – u prilog teoriji o postojanju Amazonki nije bilo, pitanje je i dalje ostalo otvoreno: jesu li one uistinu postojale?
Pred vama je jedna čudesna sportska priča. Toliko neobična, da bi mogla da bude i bajka. Pred ove praznike koji su na pomolu, tu je tek da bi vam ulepšala dan.
Tužna činjenica je da nam ni nauka zasad ne može dati potpuni odgovor na to kako smo došli ovde gde jesmo. Ostaje jedan broj otvorenih pitanja o kojima se vode debate među naučnicima, ali osnova ostaje ista – pratimo Darvinov put.
Iako nisu jestiva, ili čak ni toliko “čokoladna”, Čokoladna Brda u Boholu na Filipinima su fascinantan prirodni fenomen koji se sastoji od oko 1.700 brda koja se nalaze na jednoj ravnici. Sva brda imaju sličan oblik, a razlikuju se u visini koja varira od 30 do 120 metara. Veći deo godine, Čokoladna Brda su jarko zelene boje, ali tokom sezone kada vlada suša, brda postaju smeđe kupole, otuda i nazvane Čokoladne. Kada se pogleda sa visine, ova velika ravnica odjednom dobije izgled kutije pune ukusnih bombonjera.
Iako se i dosada pretpostavljalo kako su procesi koji se odvijaju u unutrašnjosti našeg planeta iznimno složeni, najnovije istraživanje koje su proveli geofizičari s The Australian National Universityja pod vodstvom dr. Hrvoja Tkalčića, pokazalo je puno veće varijacije, kako u temperaturi, tako i u tlaku, te ostalim pokazateljima.
